Upravljanje projektnim ciklusom u projektima EU-a

UPRAVLJANJE PROJEKTNIM CIKLUSOM U PROJEKTIMA EU-A

Upravljanje projektnim ciklusom ili Project Cycle Management (PCM) jedinstvena je metodologija kojom se planiraju i provode projekti koji se financiraju iz različitih fondova EU-a, pri čemu se slijedi logika cijelog projektnog (od razvoja projektne ideje do evaluacije završenog projekta i početka novog programskog ciklusa). PCM objedinjuje niz upravljačkih instrumenata koji su potrebni za učinkovitu provedbu projekata iz svih društveno-ekonomskih područja. Pri upravljanju projektnim ciklusom upotrebljava se standardna PCM terminologija, čime je olakšano razumijevanje utjecaja projekta na one društvene skupine koje su njegovi izravni ili neizravni korisnici (beneficiary).
U PCM konceptu važnu ulogu ima logička matrica projekta. Pristup logičke matrice (Logical Framework Approach) predstavlja metodologiju planiranja, upravljanja i evaluacije projekata. On uključuje analizu dionika, analizu problema, analizu ciljeva i strategija, pripremu same logičke matrice te pripremu rasporeda aktivnosti i sredstava.
Na temelju dobro razrađenog projektnog pristupa može se postići jasna razlika između ciljevaprojekta i načina njihova postizanja. Važno je uključiti i analizu ciljane grupe (target group), odnosno treba prepoznati koristi koje će ciljana grupagrupe ostvariti kroz pojedini projekt. Također, treba pomno analizirati određene vanjske čimbenike koji mogu znatno utjecati na uspješnost projekta (risk and assumptions). Uz navedene opće polazne točke, PCM pristup uključuje i dodatne čimbenike koji mogu utjecati na uspješnost projekta. To su: stupanj vlasništva nad projektom (bez obzira na to što ga /su/financira Europska unija, krajnji korisnici projekta i ostali zainteresirani dionici moraju aktivno sudjelovati u njegovom kreiranju i provedbi), uvažavanje društvenih i kulturnih vrijednosti lokalne zajednice u kojoj se projekt provodi, upravljački kapaciteti projektnih partnera, koordinacija između različitih dionika, korištenje primjerenih tehnologija itd.
Projektni ciklus sastoji se od nekoliko faza, koje uključuju: programiranje, identifikaciju, formulaciju i ocjenjivanje projektnih prijedloga, provedbu projekta te u konačnici evaluaciju ili ocjenjivanje završenog projekta. Nakon što su projekti iz završenog projektnog ciklusa evaluirani, stečena se iskustva primjenjuju u novom ciklusu programiranja. Na sličan način mogu se ocijeniti i programi EU-a.

1) PROGRAMIRANJE
Programiranjem se općenita strategija pomoći Europske unije u pojedinoj državi utvrđuje prema: analizi stanja u državi, razvojnim potrebama države, problemima koji se susreću na putu pridruživanja EU-u (akoo se radi o pretpristupnim fondovima), lokalnim, regionalnim i nacionalnim kapacitetima države primateljic pomoći, kapacitetima EU-a te aktivnostima ostalih financijera (međunarodnih financijskih institucija, bilateralnih i multilateralnih donatora). Programiranje se temelji na dvjema vrstama dokumenata: programskim dokumentima Europske komisije i nacionalnim dokumentima, koji definiraju prioritete u pojedinim sektorima.

2) IDENTIFIKACIJA
Nakon što je uspostavljen opći okvir strategije pomoći EU-a slijedi faza identifikacije, koja znatno ovisi o kapacitetima predlagatelja projekata, odnosno o kapacitetima države korisnice pomoći zato što se u toj fazi  identificiraju konkretne mjere/projekti za koje se traži (su)financiranje EU-a. Također, u toj fazi se ocjenjuju projektni prijedlozi, pri čemu su  vrlo korisne predstudije izvodljivosti (pre-feasibility studies). One su osnova za odluku koju opciju dalje razrađivati nakon konzultacija s potencijalnim (i zainteresiranim) dionicima projekta.
Predstudije izvodljivosti identificiraju probleme, procjenjuju alternativna rješenja i olakšavaju odabir odgovarajuće alternative na osnovi  kvalitete.