Upravni spor

UVOD

Upravni spor predstavlja instituciju odbrane zakonitosti postupaka važnih javnih institucija.Bitan aspekt upravnog spora jeste i odbrana prava građanina naspram države.

Upravni spor pokreće se tužbom.
Sud rješava spor, po pravilu, na bazi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku.
Upravni spor može se voditi samo protiv konačnog upravnog akta.

Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti upravnih akata.Uvijek je posredi pojedinačni upravni akt kojim se autoritativno odlučuje o pravu ili obavezi određenog subjekta.

Pri ocjeni zakonitosti , zadatak suda je da utvrdi da li je u konkretnom slučaju zakon,, drugi propis ili opšti akt pravilno primjenjen u materijalnom i formalnom smislu.

Upravni spor se može voditi protiv upravnog akta, ali ne i svakog dugog akta uprave, jer nisu svi akti podložni sudskom nadzoru.

 
UPRAVNI SPOR

Upravni spor – oblik sudske kontrole nad upravom, prvenstveno kontrole nad upravnim aktom.
Upravni spor je oblik sudske kontrole nad upravom, pri čemu sud odlučuje o zakonitosti upravnih akata kojima tijela državne uprave i tijela koje imaju javne ovlasti rješavaju o pravima i obvezama u upravnim stvarima.

Razlikujemo dvije osnovne vrste sudske kontrole nad upravom:

1. sistem redovnih sudova (angloamerički) i
2. sistem posebnih upravnih sudova (francuski)

Razlozi za vođenje upravnog spora
Postoje 3 vrste razloga zašto se pokreću upravni sporovi:

1. kada pri donošenju akta nije primjenjen zakon ili neki propis zasnovan na zakonu ,
2. kada upravni akt nije donjeo nadležni organ ,
3.kada u postupku koji je prethodio donošenju akta nisu ispoštovana pravila postupka.

Prva vrsta razloga spada u materijalno-pravne razloge, dok druge dve spadaju u formalno-pravne razloge za vođenje upravnog spora.
U pravu Evropske unije je slična situacija.