Upravno pravo

UPRAVNO PRAVO

IZVORI:
1. Zakon o općem upravnom postupku
2. Zakon o upravnom sporu
3. Zakon o sustavu državne uprave itd.

UPRAVNI POSTUPAK

Upravni postupak je skup pravnih pravila kojima je uređen način postupanja tijela državne uprave (i drugih državnih tijela i pravnih osoba s javnim ovlastima) kada ta tijela primjenom materijalnih pravnih propisa na konkretan društveni odnos, donose svoje upravne akte kojima rješavaju o pravima i obvezama određenih subjekata.

NAČELA UPRAVNOG POSTUPKA

1) Načelo supsidijarnosti
Znači da se u onim upravnim područjima u kojima je zakonom propisan poseban postupak postupa po odredbama tog zakona, a supsidijarno se primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku.

2) Načelo zakonitosti
Načelo zakonitosti je osnovno načelo našeg pravnog sustava. Načelo zakonitosti znači da tijela državne uprave i druge pravne osobe, koje postupaju u upravnim stvarima, rješavaju na temelju zakona i drugih propisa državnih tijela, općih akata ustanova.
Načelo zakonitosti dolazi do izražaja i u slučajevima kad je tijelo ovlašteno da rješava prema slobodnoj ocjeni. U takvom slučaju rješenje mora biti doneseno u granicama ovlaštenja danih zakonom i u skladu sa ciljem u kojem je ovlaštenje dano.

3) Načelo zaštite prava građana i zaštite javnog interesa
Znači da su tijela koja rješavaju u upravnim stvarima dužna pri vođenju postupka i rješavanju omogućiti strankama da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih osoba ni u suprotnosti sa zakonskim utvrđenim javnim interesom.
Kada službena osoba, s obzirom na postojeće činjenično stanje sazna ili ocjeni da određena fizička ili pravna osoba imaju osnovu za ostvarenje nekog prava, treba da ih upozori na to. Ako se na temelju zakona strankama nalažu kakve obveze, prema njima će primjenjivati one mjere koje su za njih povoljnije, ako se takvim mjerama postiže svrha zakona.

4) Načelo efikasnosti
Načelo efikasnosti propisuje dužnost tijela državne uprave da kad rješavaju u upravnim stvarima, osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, trgovačkih društava, ustanova i drugih pravnih osoba.
5) Načelo materijalne istine
Znači da se u postupku mora utvrditi pravo stanje stvari i u tom cilju moraju se utvrditi sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonitoga i pravilnog rješenja.
Dakle, ističe se potreba da postupak koji prethodi donošenju rješenja bude proveden na način koji će osigurati da činjenice prikupljene u toj fazi budu takve da se na njihovoj podlozi može utvrditi pravo stanje stvari. Greška u činjeničnom stanju predstavlja poseban slučaj nezakonitosti.

6) Načelo saslušanja stranke
Načelo saslušanja stranke znači da se stranci mora pružiti mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja, uz iznimku da se rješenje može donijeti i bez prethodnog izjašnjenja stranke samo u slučajevima kada je to zakonom dopušteno.
Stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku i radi ostvarenja cilja postupka, davati potrebne podatke i braniti svoja prava.

7) Načelo slobodne ocjene dokaza
Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje ovlaštena službena osoba po svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
Pored slobodne ocjene dokaza postoji još i vezana ili zakonska ocjena dokaza prema kojoj je zakonska norma ta koja dozvoljava pojedina dokazna sredstva i koja tim sredstvima priznaje dokaznu snagu.

8) Načelo samostalnosti u rješavanju
Znači da tijelo vodi upravni postupak i donosi rješenje samostalo u okviru ovlaštenja danih zakonom drugim propisima ili općim aktima.
Ovlaštena službena osoba tijela nadležnoga za vođenje postupka samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti, i na podlozi utvrđenih činjenica i okolnosti primjenjuje propise odnosno opće akte na konkretni slučaj.

9) Načelo prava na žalbu
Načelo prava na žalbu jedno je od ustavnih načela.
Tako se određuje da protiv rješenja donesenog u prvom stupnju stranka ima pravo žalbe.

Samo se zakonom može propisati da u pojedinim upravnim stvarima žalba  nije dopuštena, i to ako je na drugi način osigurana zaštita prava i zakonitosti.

Stranka može, pod uvjetima propisanim zakonom, uložiti žalbu i kad prvostupanjsko tijelo nije u određenom roku donijelo rješenje o njenom zahtjevu.