Uvod
Očni pregled
se sastoji od niza pregleda koje izvode
oftalmolog
, optometrista ili ortoptičar,
kojima se ispituju pacijentov vid, i sposobnost fokusiranja na objekte, te mnoga druga ispitivanja
očiju i funkcije
vida
. Svi bi ljudi trebalo da redovno imaju preglede očiju, kao dio primarne
zdravstvene zaštite, posebno zato što su mnoge očne bolesti „tihe“ ili asimptomatske. Očnim
pregledom se mogu otkriti
bolesti
koje potencijalno mogu uzrokovati
sljepoću
, očne manifestacije
neke sistemske bolesti, ili znakove
tumorskih
bolesti, nekih anomalija
mozga
itd.
[1][2]
Oftalmološki pregled
je prije svega jedan
bezbolni
i
prijatan klinički pregled
koji ima
nekoliko faza i obuhvata sljedeće: snimanje dioptrije na keratorefraktometru, korekciju vidne
oštrine na daljinu i blizinu ukoliko je to potrebno, merenje očnog pritiska bezbolnom kontaktnom
tonometrijom, pregled na biomikroskopu prednjih struktura oka (kapaka, suznog aparata,
konjuktive, rožnjače, dužice, zjenice i zjeničnog prostora), kao i struktura očnog dna na široku
zjenicu (vidnog živca, žute mrlje, krvnih sudova, mrežnjače zadnjeg pola i periferije oka).
Ove faze obuhvata kompletan oftalmološki pregled i samo takav pregled je profesionalan,
objektivan i samo posle ovakvog pregleda se može uputiti na potencijalna dalja detaljnija
ispitivanja.
1
1
https://perfectvision.rs/2013/04/kompletan-oftalmoloski-pregled-i-koliko-cesto-ga-treba-raditi/
3.1. Zjenične funkcije
Pregled zjenične funkcije uključuje pregled veličine
zjenica
(jesu li jednake; razlika od 1
mm ili manja smatra se normalnom), oblika, reakcije na
svjetlost
te direktnu i konsenzualnu
reakciju. Test njišućom ručnom svjetiljkom koristi se ako se sumnja na neurološka oštećenja. Taj je
test najkorisniji klinički test dostupan porodičnom
ljekaru
za pregled eventalnih anomalija
vidnog
živca
. Njime se detektuje defekt aferentnog luka zjenične reakcije, poznat kao Marcus Gunova
zjenica. Pri normalnoj reakciji, kada jednu zjenicu izložimo svjetlosti, obe se zjenice suze. Pri
pomicanju svjetiljke s oka, obe se zenice šire, no kada svetlost dopre do drugog oka, obe se ponovo
suze. Pri postojanju defekta eferentnog luka zjenične reakcije lijevog oka, lijeva će zjenica ostati
proširena, nezavisno od toga obasjava li je svijetlo, dok će desna zjenica reagovati normalno. Pri
postojanju defekta aferentnog luka zjenične reakcije lijevog oka, obije će se zjenice proširiti kada
obasjamo lijevu zjenicu, dok će se obije suziti kada osvijetlimo desno oko.
Ako se uoči manja zjenicu na jednom oku, koja ima normalnu reakciju na svjetlost,
najverovatnije nije riječ o neuropatiji. Ako je isto udruženo s
ptozom
gornjeg kapka, može biti riječ
o
Hornerovom sindromu
. Ako je zjenica mala, nepravilnog oblika i slabe reakcije na svjetlost, dok
ima normalne reakcije na akomodaciju, riječ je o Argil Robertsonovoj zjenici.
3.2. Bulbomotorika
Bulbomotorika se uvijek treba testirati, pogotovo ako se pacijent žali na [dvostruke slike, ili
ako lekar sumnja na neku
neurološku
bolest. Lekar prvo treba da vizuelno proceni da li postoji
devijacija očiju kao posledica
strabizma
, disfunkcije spoljnih mišića oka ili paralize
kranijalnih
živaca
koji inerviraju spoljašnje mišiće oka.
Sakade
se utvrđuju tako što pacijent brzo usmerava
pogled prema nekom cilju krajnje desno, levo, gore i dole. Ovaj test sakadične disfunkcije, usled
kojeg loša mogućnost očiju da „skaču“ s jednog mjesta na drugo, može uticati na čitanje i druge
sposobnosti.
Sporo praćenje, ili potrage, procenjuju se testom „slijedi moj prst“ u kojem ispitivačev prst
ide po
dvostrukoj H
liniji koja dodiruje osam polja pogleda. Time se ispituju
donji
,
gornji
,
medijelni
i
lateralni
pravi mišići oka, te takođe
gornji
i
donji kosi mišić
.
3.3. Ispitivanje vidnog polja (test konfrontacije)
Procjena
vidnog polja
nikad se ne smije izostaviti iz osnovnog pregleda oka. Ispitivanje
vidnog polja se sastoji od konfrontacijskog testa u kojem se svako oko zasebno ispituje da bi se
