Sadržaj
Uvod
Istorijski razvoj osiguranja
Pojam i definicija osiguranja
Pojam, svrha i značaj osiguranja
Uloga osiguranja
Subjekti osiguranja
Elementi osiguranja
Vrste osiguranja prema načinu izravnanja rizika
Osiguranje civila
Zaključak
Literatura
Uvod
Osiguranje počiva na dobrovoljnoj osnovi, izuzev obaveznog osiguranja. U osiguranju veoma je važan
odnos osiguravajuće organizacije prema osiguranicima preko cjelokupne organizacione strukture, tj.
preko neposrednih izvršilaca funkcije osiguranja i komuniciranja sa osiguranicima. Nivo i kvalitet
pružanja usluga u pogledu pravovremenosti, uvažavanja osiguranika, odnosno obezbjeđenje principa
da se osiguravač »nađe u pravi čas«, čak zapostavljajući formalno – pravni karakter uslova osiguranja
– doprinose da osiguranik stekne povjerenje, sigurnost i privrženost.
Pored mnoštva definicjia osiguranja, značajna za ovu djelatnost je ona koju daje Zakon o obligacionim
odnosima: »Ugovarač osiguranja na načelima uzajamnosti i solidarnosti udružuje određeni iznos u
osiguravajuću organizaciju koja se obavezuje da će osiguraniku ili trećem licu, nadokanditi štetu,
odnosno isplatiti ugovorenu svotu osiguranja.«
Kada se imaju u vidu potrebe za raznim vrstama osiguranja, potrebe i želje osiguranika se identifikuju
i prilagođavaju postojećim i potencijalnim osiguranicima. Radi toga, koncept rada osiguranja u prvi
plan stavlja zadovoljenje potreba osiguranika i prvenstveno služe njegovim interesima. Drugim
riječima, cjelokupni rad u osiguranju podrazuemjva kontinuiran proces aktivnosti koje počinju od
osiguranika i završavaju se njime, tj. od momenta zaključenja ugovora, zaključno sa prijavom,
procesom i likvidacijom štete. U osiguranju, kao djelatnosti, može se konstruisati model razmjene u
kome se mogu identifikovati učesnici (osiguravač i osiguranik), predmet razmjene (osiguranje od
rizika štete), princip slobodnog odlučivanja učesnika, princip komuniciranja.
U želji da život učini što dužim i kvalitetnijim svako od nas nastoji, više ili manje, planirati budućnost i
očekuje, da mu se život odvija prema tome planu. Iskustvo nas uči da se događaji ne razvijaju uvijek
prema našim očekivanjima iz mnogo različitih razloga. Životno osiguranje je smišljeno da bude zaštita
od ozbiljnih finansijskih gubitaka koji mogu biti posljedica uplitanja neizvesnih događaja u naš život.
Kad se govori o životnom osiguranju, na umu treba imati dvije stvari. Prvo, ono je ograničeno na
ublažavanje samo onih posljedica koje se mogu mjeriti u novčanim iznosima. Drugo, ograničenje je to
što životno osiguranje ne umanjuje direktnu vjerovatnoću gubitka. Finansijski gubici ili nedostatak
novčanih sredstava uzrokovani spomenutim događajima mogu se ublažiti ili nadoknaditi kupovinom
životnog osiguranja.
Pojam i definicija osiguranja
Osiguranje je institucija koja nadoknađuje štete nastale u društvu, u njegovoj privredi ili kod ljudi,
usljed dejstva rušilačkih prirodnih sila ili nesrećnih slučajeva. Ono, u stvari, pruža ekonomsku zaštitu
osiguranicima od štetnih dejstava i ekonomskih poremećaja do kojih dolazi kada nastane osigurani
slučaj, odnosno kada se ostvari rizik u svim fazama društvene reprodukcije ili u svakodnevnom životu
ljudi.Pojmovi opasnost, rizik, šteta, odšteta, usko su povezani sa pojmom osiguranja, a sam naziv
osiguranje stvara predstavu o sigurnosti. Međutim, u osiguranju se, u savremenim uslovima, ne radi
samo o sigurnosti, već i o još nekim važnim faktorima, npr. o stabilnosti privrednog procesa, pa i
odruštvenom procesu uopšte. Osiguranje, u suštini, predstavlja udruživanje svih onih koji su izloženi
istoj opasnosti, s ciljem da zajednički podnesu štetu koja će zadesiti samo neke od njih.
1
Preko osiguranja izjednačavaju se rizici na prihvatljivom nižem nivou,amortizuju se.
Osiguranje se javlja u tri vida, odnosno ima tri sastavna dijela:
•ekonomski,
•tehnički,
•pravni.
1. Ekonomski vid se izražava u cilju koji se postiže u osiguranju – to su funkcije osiguranja.
2. Tehnički je onaj dio koji uređuje funkcionisanje osiguranja kao specifičnog mehanizma za
izjednačavanje rizika.
3. Pravni – predstavlja uređivanje veoma brojnih pravnih odnosa koji nužnonastaju u osiguranju
udruživanjem sredstava za odštećenje svih osiguranika koje zadesi šteta.To je uređivanje pravila
i obaveza osiguranika i osiguravača kod ostvarivanja odštetnih prava, tj. kod likvidacije štete.
1
.Dr Dragan Mrkšić,
Osiguranje u teoriji i praksi
, ALEF, Novi Sad, 1999.
