SADRŽAJ
1. Uvod ………………………………………………………………………………………...… 2
2. Pojam funkcionalizma……………………………………………………………………….... 3
3. Funkcionalistička teorija
……………………………………………………………………...…...… 6
4. Talcott Parsons ……………………………………………………………………………………...….. 7
5. Robert King Merton................................................................................................................................
10
6. Niklas Luhmann......................................................................................................................................
12
7. Zaključak…………………………………………………………………………………………...….. 13
8. Literatura ……………………………………………………………………………………………… 14
0
1. Uvod
Funkcionalizam se u Europi pojavio u 19. stoljeću a razvili su ga u dominantnu
teorijsku perspektivu sociologije američki sociolozi u 20. stoljeću. Od 1960-ih
godina
njena popularnost opada zbog kritika kao i zbog konkurentnih perspektiva za
koje
se
čini da daju bolja objašnjenja a djelimično i zbog promjena u modi.
Funkcionalisti
smatraju da su razni dijelovi društva međusobno povezani i zajedno čine
cjelokupan
sistem. Funkcionalistička teorija započinje opažanjem da je ponašanje u društvu
strukturisano. Odnosi između članova društva organizovani su pomoću nekih
pravila
i
društveni odnosi zato imaju obrasce i ponavljaju se. Društveni sistem
ima određene
temeljne potrebe koje moraju da se zadovolje da bi opstali funkcionalni
preduslovi.
Budući da je društvo sistem mora da postji određeni stepen integracije njenih
dijelova.
Minimalni stepen integracije je funkcionalni preduslov društva. Napredak
1
Durkheima. Kao cjelovita teorija, funkcionalizam nastaje u Americi u prvoj
polovici 20-tog stoljeća. Glavni predstavnik je Talcott Parsons (1902.-1979.).
Temelji funkcionalizma počivaju na nekoliko važnih ideja samih osnivača
sociologije:
Od
KONTA
je preuzet stav o socijalnoj harmoniji i stabilnosti poretka kao
poželjnom stanju
društvenog života.
Od
SPENSERA
je preuzet pojam funkcije kao korisne uloge djela (organa) u
cjelini (društvenom sistemu, shvaćenom kao jedinstveni organizam).
Od
DIRKEMA
je preuzeta ideja o prevlasti cjeline (kolektivne svijesti) nad
dijelovima (pojedincima kao nosiocima društvenih uloga) i značaju društvenih
ustanova za funkcionisanje sistema.
Od
VEBERA
je preuzet stav o kulturnom konsenzusu oko osnovnih vrednosti i
ciljeva kao glavnom uslovu za racionalno delovanje modernog društva. Sam
pojam „društvenog delovanja“ od Vebera je preuzeo najpoznatiji funkcionalista
Talkot Parsons
je formirao 4 funkcionalna imperativa koji moraju biti
zadovoljeni da bi jedan sistem funkcionisao:
a)prilagodjavanje sistema okolini, što se realizuje posredstvom ekonomskog
sistema.
b)postizanje cilja, koje se ostvaruje posredstvom političkog sistema.
c)integracija kojom se ostvaruje skladnost i međusobno prilagođavanje delova
društvenog sistema.
3
d)održavanjae obrasca vrijednosti, institucionalisanih u društvo, što se postiže u
porodici, obrazovnom sistemu i religiji.
Funkcionalizam se najproje afirmisao u socijalnoj antropologiji. Socijalna
antropologija se bavi proučavanjem primitivnih zajednica, u kojima kao što
znamo
nema puno društvenih previranja, kao što su npr. revolucije.
Razlog tome je što su u primitivnim zajednicamama, vaspitanjem
(socijalizacijom) institucionalizovane vrijednosti i norme (vrijednosni konsenzus)
Vođen ovim idejama, drugi poznati funkcionalista i Parsonsov učenik
Robert
King Merton,
formuliše jezgru funkcionalizma u obliku 3 postulata:
1)
postulat funkcionalnog jedinstva društva
, podrazumijeva da svi nosioci
društvenih uloga svoje funkcijeobavljaju tako da sve doprinose jednom cilju:
stabilnosti i uravnoteženom funkcionisanju društvenog sistema kao cjeline
(dijelovi ne smiju ometati
jedandrugog, tj. dijelovati kao rogovi u vreći).
2)
postulat univerzalne funkcionalnosti,
ukazuje na to da svaki deo mora da
ima pozitivnu ulogu u sistemu, tj. mora dati svoj doprinos funkcionisanju celine
(svako prema svojim mogućnostima).
3)
postulat funkcionalne neophodnosti
ukazuje na potrebe sistema za nekim
važnim funkcijama koje moraju biti zadovoljene; ako izneveri deo koji je
institucionalno određen da obavlja datu funkciju, društvo za njega mora naći
kakvu
takvu zamenu (koga nema, bez njega se može i mora)¹.
Do druge polovice 20-tog stoljeća teorija funkcionalizma je dominirala u
sociologiji, a nakon toga uslijedile su kritike.
4
