Agencijsko novinarstvo

1 |

P a g e

Agencijsko novinarstvo

(engl.

agency journalism

reporting

) oblik je novinarstva koji se ostvaruje

putem agencija koje služe za prijenos vijesti u novine, časopise, radijske i televizijske odašiljače.

Agencije se javljaju sredinom 19. Stoljeća kao novinarski servisi.
Prve novinarske agencije su bile Havas i Reuter.
Nakon pojave radijskog i televizijskog novinarstva, agencijsko se novinarstvo razvija u svakoj zemlji.

Nacionalne novinske agencije puštaju vlastite informacije u svjetsku mrežu.
Agencije se bave žanrom vijesti koje moraju biti objektivne i kratke.
U agencijskom je novinarstvu najvažnije načelo navođenje pouzdanog izvora informacije, kratak opis
događaja i brza distribucija informacije diljem svijeta.
Agencijski su novinari istraživači.
Glavni zadatak im je otkriti vijest koja se kao roba za dalju upotrebu i doradu koristi u svim glasilima u
svijetu.

2 |

P a g e

Priča o „mediju medija“- KAKO JE SVE POČELO ?

Povijest/historija agencijskog novinarstva ide još i od navedene 1865.
Prije nego što su postale informacijske meke pune pravodobnih, istinitih i objektivnih podataka,
novinske agencije su imale drugačiju ulogu.
Na početku su novinske agencije uglavnom bile samo sredstva pomoću kojeg se najjeftinije odvijala
trgovina vijesti, plešući na granici između državne represije i građanskih sloboda.
Zbog toga nije ni čudno da pioniri agencijskog novinarstva kao što su Charles-Louis Havas, Bernharnd
Wolff i Paul Julius Reuter u svoje vrijeme nisu bili na najboljem glasu.
Izvorna zamisao o novinskoj agenciji pripisuje se Charles-Louisu Havasu, koji je istoimenu agenciju
(

HAVAS

) osnovao davne 1835.

Havas je putem prevodilačkog ureda francuskim novinama nudio prevedene dopise koji su do njega
stizali poštom.
Kada je preuzeo suparnički prevoditeljski ured, došao je i dan kada je i službeno nastala prva novinska
agencija koja se vodila logikom – bez velikih troškova sve brojnijim čitateljima pribaviti zanimljiv i tražen
sadržaj.
Nakon toga, agencijsko se novinarstvo počelo rapidno širiti po Starom i Novom kontinentu.
Razlog tomu su društvene potrebe, nagli tehnološki razvoj, izum telegrafa i širenje telegrafskih kabela te
najvažniji čimbenik, razvoj novina i novinarske profesije polovinom 19. stoljeća.
Svijet je ubrzo nakon Havasa upoznao Wolffovu agenciju u Njemačkoj te Ruetersovu u Velikoj Britaniji.
Također, s druge strane Atlantika, tada je započinjala i povijest izgradnje danas jedne od najmoćnijih
svjetskih novinskih agencija –

Associated Pressa

(AP).

Nakon osnivanja većih agencija, koje su razvitkom telekomunikacija i širenjem dopisničkih mreža postale
svjetske novinske agencije, u ostalim razvijenim zemljama svijeta krajem 19. i početkom 20. stoljeća
polako su počele nicati nacionalne i specijalizirane novinske agencije.
Groznica novinskih agencija uhvatila je cijeli svijet.
Danas gotovo da ne postoji država koja nema nacionalnu novinsku agenciju.

4 |

P a g e

Razvoj i budućnost agencijskog novinarstva

Nakon već spomenute Havasa – Wolff – Reuters dominacije koja je trajala od njihova osnutka do
početka Prvog svjetskog rata, uslijedilo je razdoblje posvemašne politizacije novinskih agencija koje su
imale veliku ulogu u propagandnim i psihološkim ratovima 20. stoljeća.
Borba za informacijsku nadmoć i kontrolu nad informacijama tako je iz dana u dan bivala sve veća,
budući da su političari otkrili veliku moć koju su im davali mediji.
Međutim, za vrijeme Drugog svjetskog rata Reuters i AP su naumili da u poslijeratnoj Europi utječu na
stvaranje i razvitak novinskih agencija koje će svoj rad temeljiti na istini i nepristranom informiranju.
Slobodan protok informacija tada je zauzeo najvažnije mjesto u povijesti novinskih agencija.
Nakon toga, miješanje država i komercijalnih interesa u rad i izvještavanje novinskih agencija postajao je
sve manji.
No, ono što je tada činilo prijetnju medijskom profesionalizmu, kroz ideološke opcije, danas se
transformisalo u jedan drugi oblik prijetnje kroz umrežavanje i grupiranje s ciljem sticanja kapitala na
bazi nepouzdanih i trivijalnih sadržaja.
Također, opasnost za opstanak novinskih agencija pojavila se onog trenutka kada je internet omogućio
svakom korisniku da postane pružatelj informacijskih usluga, i to na globalnoj razini.
Zbog toga se samo od sebe postavlja pitanje – hoće li novi razvoj tehnologije dokinuti novinske agencije i
poništiti njihovu ulogu u prostoru javne komunikacije? Fjodor Polojac smatra da neće.
On u svojoj knjizi „Novinske agencije i agencijsko novinarstvo“ ističe da je preobilje dostupnih
informacija, po učincima, jednako njihovoj oskudici.
Onda kada je informacija bilo malo, trebalo je puno vremena i truda da bi se do njih uopće došlo, a onda
kada je informacija previše, potrebno je isto toliko vremena i truda kako bi se došlo do tačnih i
pouzdanih informacija.
A za to nam savršeno služe novinske agencije.
Agencijsko novinarstvo je specifična vrsta novinarskog izražavanja koje je prilagođeno proizvodnji
informacije za raznolike medijske korisnike.
Novinske agencije posluju pod visokim etičkim normama i pravilima, a istinitost i objektivnost stavljaju
se na prvo mjesto pri kreiranju novinarskih iskaza.
Upravo zbog toga, što ne priznaje novinarsko stajalište i mišljenje, ova vrsta modernog novinarstva može
biti korisna najvećem broju korisnika.
Ukoliko se novinske agencije uspiju prilagoditi tržištu, nove informacijske i komunikacijske tehnologije ih
ne mogu spriječiti u daljnjem uspješnom poslovanju.