1. Uvod

Delatnost krivičnog suda u cilju realizacije funkcije suđenja, posmatrana
sa sadržinske strane, može se manifestovati u rukovođenju krivičnim postupkom
i u donošenju odluke o krivičnoj stvari. Zavisno od vrste delatnosti krivičnog suda,
razlikuju se odluke koje krivični sud donosi u toku upravljanja krivičnim
postupkom i odluke koje donosi o samoj krivičnoj stvari, tj. kojima se definitivno
rasvetljava i rešava krivična stvar, a samim tim i okončava krivični postupak.
Odluke koje sud donosi u toku upravljanja kricičnim postupkom su rešenja i
naredbe, a odluke kojima se rešava krivična stvar su presude. Izuzetno, postoje
rešenja kojima se rešava krivična stvar, na primer, rešenje o izricanju sudske
opomene, odnosno rešenje o obustavi krivičnog postupka, ako se utvrdi da delo
nije krivično delo, da postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost,
odnosno ako nema dovoljno dokaza da je okrivljeni izvršio navedeno delo. Ovu
odluku u formi rešenja sud će doneti u slučaju ako ove oklnosti utvrdi pre početka
glavnog pretresa. Isto tako, postoje presude kojima se rešavaju samo procesna
pitanja, a ne i pitanja o glavnoj- krivičnoj stvari, na primer, presuda kojom se
optužba odbija, koja se zbog toga i naziva procesnom presudom.
Odluke krivičnog suda predstavljaju 

osnovnu sadržinu delatnosti krivičnog suda

u toku ostvarenja funkcije suđenja u krivičnim stvarima.

Dakle, krivični sud donosi u toku vršenja funkcije suđenja sledeće odluke:

presude, rešenja i naredbe. 

Presude su takve sudske odluke kojima se, po

pravilu, rešavaju krivičnopravna i krivičnoprocesna pitanja o jednoj krivičnoj
stvari, izuzev presude kojom se optužba odbija. Rešenja i naredbe su takve
sudske odluke kojima se, po pravilu, rešavaju pitanja koja se odnose na
upravljanje krivičnim postupkom, s tim što postoje i takva rešenja kojima se
meritorno odlučuje o krivičnoj stvari.

______

Prof. dr. Cedomir Stevanovic (1)

  
                  2.1 Pojam i predmet presude

                   Presuda je sudska odluka kojom se, po pravilu, rešavaju kako
krivičnopravna, tako i krivičnoprocesna pitanja o krivičnoj stvari, odnosno, ona se
odnosi kako na materijalne pravno- relevantne, tako i na procesne pravnorelevantne
činjenice sadržane u krivičnoj stvari. Presuda je najvažnija sudska

odluka   koju   može   doneti   samo   krivični   sud   i   ona   mora   biti   zasnovana   na 
pravnorelevantnim
činjenicama koje su utvrđene dokazima i to do najvećeg stepena
izvesnosti, tj. do istinitosti saznanja o njohovom postojanju ili nepostojanju.
Osnov presude mogu biti samo činjenice koje su utvrđene dokazima izvedenim
na glavnom pretresu. Po pravilu, presuda se donosi nakon održanog glavnog
pretresa, s tim što postoje izuzeci kada se presuda donosi i bez održanog
gavnog pretresa ili kada se nakon održanog glavnog pretresa donosi rešenje. Na
primer, glavni pretres se završava rešenjem ako se optuženom izrekne sudska
opomena, ako se maloletniku izrekne vaspitna mera, ako veće za maloletnike
obustavi postupak prema maloletniku kao i u slučaju kada se izrekne mera
bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenje i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi
ili lečenje na slobodi. Sa druge strane, presuda se donosi i bez održanog glavnog
pretresa u slučaju: neprabog ponavljanja postupka, opozivanja uslovne osude
zbog neispunjenja određenih obaveza, u izvršenju inostrane krivične presude itd.
Donošenje presude, kao posebna i zavšna faza glavnog krivičnog postupka,
obuhvata više raznovrsnih delatnosti suda. Sadržinski posmatrano, sve te
delatnosti se odvijaju u jednom logičnom redu, jedna drugu slede i na taj način
predstavljaju jednu zaokruženu celinu. Posmatrano sa aspekta svog redosleda, u
ovoj fazi glavnog krivičnog postupka dolazi prvo do izricanja presude a potom do
njenog objavljivanja, pismene izrade i dostavljanja, a izuzetno može da dođe i do
ispravljanja presude.

Predmet presude 

može biti samo krivično delo i eventualni učinilac toga dela

sadržani u optužbi u njihivom činjeničnom opisu, zbog toga što pravna
kvalifikacija dela u optužbi ne obavezuje krivični sud. Smatra se da je potrebno
da postoji tzv. s

ubjektivni i objektivni 

identitet između 

optužbe i presude.

Subjektivni identitet znači da se presuda može izreći samo prema licu koje je
optuženo za određeno krivično delo. Objektivni identitet odnosi se na činjenični
opis krivičnog dela, koji u osnovi mora biti istovetan u optužbi i presudi. Krivični
sud je vezan optužbom u najširem smislu i to kako u pogledu krivičnog dela, tako
i u pogledu učinioca, tako da on ne može da presudi više od onoga što je
sadžano u optužbi. Međutim, smatra se da krivični sud može da presudi manje
od onoga što je sadžano u optužbi, jer se polazi od toga da ako je utuženo više
utuženo je i manje. Do ovog zaključka dolazi se i na osnovu opšteg principa,
prema kome onaj ko može više može i manje.

3.Donošenje presude 

                Donošenje presude predstavlja posebnu fazu stadijuma glavnog krivičnog 
postupka .Ujedno to je I poslednja faza u prvostepenom pstupku kao prvom delu 
redovnog   krivičnog   postupka   .Ujedno,   to   je   I   poslednja   faza   u   prvostepenom 
postupku kao prvom delu redovnog krivičnog postupka. 
           
                Faza donošenja presude zappčinje kada se završi predhodna faza glavnog 
krivičnog   postupka,   faza   glavnog   pretresa.   Tačnije,   faza   donošenja   presude 

background image

pravnim zahtevima I o ostlim pitanjima o kojima treba doneti odluku . U 
slučaju   da   se   glasa   krivična   dela   u   sticaju,   glasaće   se   o   krivičnoj 
odgovornosti I kazni za svako delo posebno , a zatim će se opet glasati o 
jedinstvenoj kazni za sva dela. 

       Presuda je izrečena kada je za nju glasala većina članova veća   ( čl. 
116, st.1). U veću trojice to se uvek postiže, jer rezultat može btiti samo 
dva   prema   jedan.   Medjutim   ,   u   veću   petorice   može   doći   do   drugačijih 
situacija. Na primer, za jednu odluku je glasalo dva čl.ana, a ostala tri člana 
veća imaju različito mišljenje od prva dva, ali I izmedju sebe. Takva većina 
nije dovoljna. Za odluku morajju glasati najmanje tri člana. 
         Glasanje   se   vrši   po   starešinstvu,   da   ne   bi   stariji   članovi   svojim 
autoritetom uticali na mladje članove veća . 
           Dakla   ,   prvo   glasa   najmladji   član   ,   zatim   ostali   članovi   veća   po 
starešinstvu i na kraju predsednik veća (čl. 116, stav 2). 

           Prilikokom   odlučivanja   o   pojedinim   pitanjima   u   toku   donošenja 
presude , može se dogoditi da se glasovi podele na više različitih stavova , 
tako da nijedan od njih nema većinu.
      U tom slučaju pitanja će se razdvojiti i glasanjem će se ponavljati dok 
se   ne   postigne   većina.   Razdvajanje   pitanja   se   vrši   na   taj   način   što   se 
predhodno glasanjem  eliminiše jedno od postojećih mišljenja , i svakim 
ponovnim glasanjem eliminiše jedno od postojećih mišljenja, , te svakim 
ponovnim glasanjem eliminiše po jedno mišljenje, da bi se na kraju došlo 
do većine glasova. 
        Medjutim , ako se ni na ovaj način ne može postići većina glasova , 
najnepovoljniji   glas   za   optuženog   pribraja   se   glasovima   koji   su   manje 
nepovoljni. 
        Pribrajanje na ovaj način vršiće se sve dok se ne postigne potrebna 
većina za izricanje presude . 
      Ocenivanje koje je mišljenje najpovoljnije a koje je manje povoljno vrši 
se   ne   samo   u   pogledu   kazne   već   i   u   pogledu   pitanja   da   li   jedno   delo 
predstavlja krivično delo , da li je optuženi krivično odgovoran i slično .
Članovi veća moraju da glasaju o svim pitanjima koja formuliše i postavlja 
predsednik veća. Medjutim član veća koji je glasao da se optuženi oslobodi 
od kazne ili da se presuda ukine i ostao u manjini nije dužan da glasa o 
krivičnoj sankciji. Ako on iskoritisti ovo svoje pravo i ne glasa, smatraće se 
da je pristao na glas koji za optuženog najpovoljniji . Treba napomenuti da 
se   oslobadjanje   dužnosti   glasanja   odnosi   samo   na   glasanje   o   krivičnoj 
sankciji . 
           Prema tome, i ovaj član veća će biti dužan da glasa o troškovima 
krivičnog   postupka,   imovinsko-pravnom   zahtevu,   oduzimanju   imovinske 
koristi i ostalim pitanjima koja se mogu u konkretnom slučaju pojaviti . 
      
      O većanju i glasanju sastaviće se poseban zapisnik ( čl. 89) koji sadrži 
tok glasanja i odluku koja je donesena i koju potpisuju svi članovi veća i 
zapisničar . 
      Ako je vilo odvojenih mišljenja ona će se uneti u zapisnik i li će mu se 
priključiti samo sud pravnog leka, ali se posle toga mora ponovo zatvoriti u 
poseban omot i naznačiti na omotu da je ovaj sud razgledao zapisnik . 

             Izreka i bitna sadržina obrazloženja izrečene presude unosi se u 
zapisnik o glavnom pretresu (čl. 311).
             Pošto   je   presuda   izrečena   većinom   glasova,   o   tome   sastavljen 
poseban zapisnik o većanju i glasanju i izreka i bitna sadržina izrečene 
presude unesene u zapisnik o glavnom pretresu , završena je delatnost 
suda u izricanju presude. 

        5. OBJAVLJIVANJE PRESUDE

               Po pravilu, presuda se objavljuje odmah pošto   je sud izrekao 
presudu.   To   je   obaveza   predsednika   veća.   Medjutim   ako   se   radi   o 
složenim   krivinim   stvarima,   na   primer,   kad   optužnica   sadrži   veći   broj 
krivičnih dela ili se odnosi na više optućenih, izricanje presude se ne može 
obaviti za jedan dan. 
             U tom slučaju sud je ovlašćen da odloži objavljivanje presude, ali 
najviše za tri dana. Pri odlaganju objavljivanja presude, strankama se mora 
odmah saopštiti vreme i mesto objavljivanja presude ( čl. 352, stav 1) , a 
sve to mora biti konstatovano u zapisniku o glavnom pretresu .

       Samo objavljivanje presude vrši se na taj način što presednik veća čita 
izreku   presude,   što   su   prisutni   dužni   da   saslušaju   u   stojećem   stavu   i 
usmeno saopšti ukratko razloge presude. Mada je pravilo da objavljivanju 
presude   prisustvuju   stranke,   njihovi   zakonski   zastupnici,   punomoćnici   i 
branioci, objavljivanje presude se može izvršiti i kad oni nisu prisutni. U 
tom slučaju, objavljivanje se vrši prisutnoj publici, a ako i nje nema, onda 
objavljivanje može izostati jer nema smisla da članvoi veća objavljuju sami 
sebi   ono   što   su   izrekli.   Inače,   treba   napomenuti   da   neprisustvovanje 
objavljivanju presude nema nikakve štetne posledice za stranku. 
           U slučaju da optuženi nije prisustvovao objavljivanju presude, veće 
može narediti da mu presudu usmeno saopšti predsednik veća ili da mu se 
presuda samo dostavi ( čl. 352. Stav 2,3 i 5 ). 

      Izreka presude se mora uvek objaviti javno i u celini, bez obzira na to 
da li je glavni pretres bio javan ili je isključena javnost. Medjutim , ako je 
javnost   na   glavnom   pretresu   bila   isključena,   veće   će   odlučiti   da   li   će 
isključiti javnost pri likom objavljivanja razloga presude . 
      Osnovi za isključivanje javnosti sa objavljivanja razloga presude mogu 
biti samo oni koji služe za isključenje javnosti sa glavnog pretresa. Ako 
javnost   sa   glavnog   pretresa   nije   bila   isključena,   ne   može   doći   ni   do 
isključenja javnosti sa objaljivanja razloga presude. 

     Posle objavljivanja presude , predsednik veća će poučiti stranke o pravu 
na žalbu kao i o pravu na odgovor na žalbu. 
     Tom prilikom on će ukazati na samu mogućnost podnošenja žalbe, na 
rokove i način na koji se   podnosi i kome se podnosi i u kolikom broju 
primeraka i slično . 
           U   slučaju   izricanja   uslovn   osude,   predsednik   veća   će   upozoriti 
optuženog na značanj uslovne osude i na uslove kojih se mora pridržavati . 
Najzad , predsednik veća će upozoriti stranke na njihovu obavezu da o 

background image

         7. DOSTAVLJANJE PRESUDE

        Pošto je presuda izrečena i bojavljena i pismeno izradjena u roku od 
osam odnosno petnaest dana, a izuzetno i posle toga , dolazi do treće 
delatnosti   krivičnog   suda   u   frazi   donošenja   presude   koja   se   sastoji   u 
dostavljanju   pismeno   izradjene   presude   krivičnoprocesnim   strqankama   i 
drugim učensicima u krivičnom postupku . 

        Presude se izradjuju i dostavljaju na jeziku naroda koji je u službenoj 
upotrebi u sudu ( čl. 7 , stav 1 ZKP ). 

        Izuzetno presude se mogu izraditi i dostaviti na jeziku narodnosti pod 
dva uslova: 

-

Da je odredjen jezik narodnosti u službenoj upotrebi u sudu

-

Da se pripadnik te narodnosti u postupku služio svojim jezikom . 

              Medjutim, dostava se neće ni u navedenim slučajevima izvrštiti na 
jeziku narodnosti učenika u postupku ako je on sam tražio da mu se opis 
dostavi na jeziku naroda koji je u službenoj upotrebi u sudu ( čl. 7, stav 2)

             Presude se dostavljaju po pravilu preko pošte , ali se dostavaljanje 
može izvršiti i preko skupštine opštine , preko službenog lica krivičnog suda 
koji je doneo presudu ili neposredno kod krivičnog suda ( čl . 120, stav 1)

          Overeni prepis presude se dostavlja:

-

Ovlašćenom tužiocu 

-

Optuženom i njegovom braniocu

-

Oštećenom , pod odredjenim uslovima

-

Licu čiji je predmet oduzet tom presudom 

-

Pravnom licu prema kome je izrečena odluka o oduzimanju imovinske koristi 
(čl. 356, stav 3 i 5 )

-

Sudovima čije su presude uzete u obzir pri izricanju jedinstvene kazne za 
krivična dela u sticaju ( član. 356 stav 6)

          8. ISPRAVLJANJE PRESUDE

          Pismeno izradjena presuda mora potpuno da odgovara presudi koja je 
objavljena (čl. 357. Stav 1) .
                 Prilikom objavljivanja presude, predsednika veća čita izreku presude 
koja je sadržana u završnom delu zapisnika o glavnom pretresu (čl.352.stav 2 
u vezi sa članom 311 ZKP ). 

                   Dakle do ispravljanja presude će doći ako se pismeno izradjena 
presuda ne slaže sa izvornikom koji se nalazi u zapisniku o glavnom pretresu . 

         Mogu se pojaviti dve vrste grešaka :

-

Tehničke greške i

-

Nesaglasnot   pismeno   izradjene   presude   sa   izvronikom,   a   ne   predstavlja 
tehničku grešku. 

Želiš da pročitaš svih 31 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti