EKONOMIKA PREDUZEĆA

PREDMET IZUČAVANJA

Ekonomika kao posebna nauka izčava konkretnu ekonomsku stvarnost kao i zakonitosti koje

vladaju u datom sgmentu društvenog života. Tako, dok politička ekonomija izučava zakone po kojima se
proizvodi, razmjenu i raspodjelu u cilju zadovoljenja ljudksih potreba, ekonomika se bavi problemima
ispoljavanja produkcionih odnosa na nivou određenih sistema npr. država, privredne djelatnosti i grane ili
ekonomskih subjekata – preduzeća.

EKONOMSKI SISTEM

podrazumjeva određenu organizaciju proizvodnje u nekom društvu.

U ovom organizacionim ćelijama postoje više sistema:
mikroekonomije (ekonomije proizvođača i pojedinaca)
mezoekonomije (ekonomije preduzeća)
makroekonomije (ekonomije drušveno – političke organizacije)
Ova tri elementa zajedno čine ekonomski sistem

MIKROEKONOMIJA

Ako ekonomiju proizvođača gledmo kao mikroekonomski sistem, njegovu strkturu čine:

svsihodan rad u procesu privređivanja
rezultat produkcije kojom se podmiruju potrebe nosioca reprodukcije
čovjek koji učestvuje zato da bi zadovoljio svoej potrebe

MEZOEKONOMIJA

Obuhvata integrisanje pojedinaca u sisteme organizacija (kolktive, preduzeća) tako da se na taj

način povečava eikasnost individualnih radnih snaga. Ovaj sistem funkcioniše na principima:
Ostvariti što veči rezultat reprodukcije uz što manje ulaganje elemenata proizvodnje kao i dijela društvenog
fonda koji mu stoji na raspolaganju. Mezoekonomski sistem se sastoji od šest podsistema: 1. Faktori
mezoek sistema; 2. Mezoekonomski proces; 3. Ulazni elementi mezoek procesa; 4. Izlzni elementi mezoek
procesa; 5. rezultato mezoekonomskog sistema; 6. Raspodjela ostvarenih rezultata.

MAKROEKONOMIJA

Obuhvata ekonomki sisem društveno – političke zajednice sa svojim globalnim ciljevima u

procesu reprodukcije. Osnovni cilj makroekonomije je da proizvede što veći obim materijalnih dobara sa
što manje utroška drušzvenog fonda rada.

EKONOMIJA KAO EKONOMSKA STVARNOST

Pojam ekonomske stvarnosti

–

Ekonomska stvarnost posmatra proces privređivanja kao proces z apribavljanje materijalnih

dobara u koji čovjek unosi svoju radnu sposobnost, sredstva za rad i materijal. Ekonomska stvarnost se
sastoji o ulaganja elementa prizvodnje u reprodukciju i rezultata reprodukcije u kojoj vlada osnovni ecc
zakon   zakon   vrijednosti,   koji   kaže   da   je   vrijednost   proizvoda   onoliko   koliko   je   utrošeno   društveno
potrebnoga rada za njegovo dobijanje.
Analizom   ekonomske   stvarnosti   uočavaju   se   njene   manifestacije   u   vidu   osnovnih   podsistema
mezoekonomije:



elemenata ulaganja u reprodukciju



elemenata rezultata reprodukcije



princip reprodukcije



izraz kvaliteta mezoekonomije



faktor ulaganja i rezučtata reprodukcije

CILJ IZUČAVANJA

Cilj izučavanja ekonomike preduzeća je poboljšavanje cjelokupne ekonomske stvarnosti

preduzeća kao i poboljšanje uslova za zadovoljavanje interesa proizvođaća.

USLOV ZA POJAVU PREDUZEĆA

Glavni uslov za pojavu preduzeća smatra se:



izražavanje svojine u novcu



konkurencija na tržištu



slobodno tržište na kojem djeluje mehanizam ponude i tražnje

Osnovni motiv za organizovanje preduzeća je profit koji je ustvari višak vrijednosti nad vrijednosti
uloženih elemenata koji su neophodni z aproizvodnju.

Preduzeće

se može definisati kao samostalna privredna organizacija u kojoj su usklađeni kvalitativno,

kvantutativno i vremenski elementi proizvodnje te obavlja određene funkcije u procesu društvene
reprodukcije.

REPRODUKCIJA

(metamorfoza vrijednosti)

Društvena reprodukcija

je permanentno i neprekidno obavljanje, ponavljanje društvene

proizvodnje. Proces proizvodnje nije samo process stvaranja novih upotrebnih vrijednosti nego je I prces
trošenje upotrebnih vijednosti (trošenje sredstava za proizvodnju, materijala, rada itd.). Osnovna
karakteristika procesa reprodukcije u preduzeću je permanentno ulaganje elemenata radnog procesa u cilju
dobijanja novih materijalnih dobara.
Osnovni predmet istraživanja ekonomike je process reprodukcije. N – R…..P1…..R’ – N’. Ovaj process se
sastoji iz dvije faze prometa i jedne faze proizvodnje. Gotovi proizvoi kao rezultat procesa rada sadrže u
sebi preneseni dio vrijednosti sredstava za rad, cjelokupnu vrijednost predmeta rada kao I novoostvarenu
vrijednost koja se sastoji od dijela neophodnog za reprodukciju tj. Radne snage i viška vrijednosti.
Vrste reprodukcije:

Složena reprodukcija

(uvećana) je takva da se u Sljedeći procesa aganžuje više kapitala (sredstva

za rad, predmeta rada i rada). Osnovni izvor z aulaganje u proširenu reprodukciju je ostvareni
profit, osim profita to mogu biti i akumulirana sredstva i krediti.

Prosta reprodukcija

– je takva da se u sljedeći period ulaže sredstva u istoj kolićini (kvantumu)

Umanjuluća

– sljedeći proces reprodukcije je manji od predhodnog.

Glavni i osnovni faktor koji je potreban da bi se otpočeo proces reprodukcije je Novac.
Elementi procesa reprodukcije su:

Sredstva z arad

Predmeti rada

Rad

ULAGANJE U REPRODUKCIJU

Proces reprodukcije započinje ulaganjem elemenata proizvodnje – radne snage, sredstava za rad i

predmeta rada (materijala). Da bi se nabavili ovi elementi potreban je novac koji se angažovanjem u
nabavci sredstava za rad ustvari blokira za duži vremenski proizvod, sredstva se dakle pretvaraju u
naturalni oblik i znatno im je smanjena raspoloživost u odnosu na novčani oblik. Količina novca je
potrebno uložiti je određena:

Obimom proizvodnje

Tehničkim zahtjevima proizvodnje

Uslovima nabavke sredstava proizvodnje na tržištu

Predmete rada ne nabavljamo odmah nego kako diktira proces reprodukcije.

Sredstva za rad i predmeti rada se zajednički nazivaju sredstva za proizvodnju

. Sredstva z arad se još

nazivaju i stalna sredstva ali to nisu dva ista pojma jer su stalna sredstva širi pojam i obuhvataju osim
sredstava z arad i ostala sredstva koja nisu sredstva za rad npr. Zgrade, hale i sl. Sva sredstva za rad se
nemogu nazvati stalna sredstva npr. sitan alat i inventar. Elementi reprodukcije se mogu iskazati dvojako:



Naturalno – sredstva za rad, predmeti rada



Vrijednosno – radna snaga

Kvalitet mezoekonomije

se izražava specifičnim izrazima ulazima i izlazima (ulaganjima elemenata

proizvodnje u proces reprodukcije i rezultati reprodukcije) ali tek kada se utvrdi odgovarajući etalon (osnov
sa kojom se ostvareni efekti upoređuju a da bi se takva osnova mogla utvrditi neophodno je upoznati
zakone po kojima funkcioniše mezoekonomski sistem).

C.) Organizacioni faktori – na dvojak način utiču na trošenje elemenata u proizvodnji:



Loša organizovanost – veći utrošak elemenata proizvodnji



Loša organizovanost – veće odstupanje stvarnih nabavnih cijena od tržišnih cijena

USKLAĐIVANJE SREDSTAVA I ZADATAKA

Sredstva je potrebno uskladiti sa konkretnim zadacima i to:



Kvantitativno



Kvalitativno



Vremenski

Kvantitativno

– je usklađivanje količine potrebnih sredstava sa zadatkom i to tako da povečanje ili

smanjenje obima mora biti pračeno sa povečanjem ili smanjenjem količine sredstava

Kvanititativno

– struktura sredstava po namjeni i tehničkim osobinama mora biti usklađena sa konkretnim

zaatkom

Vremensko usklađivanje

– između sredstava i obima poslova se mora uskladiti tako da u određenom

periodu bude obezbjeđeno dovoljno sredstava da proizvodnjua teče normalno.

STALNA SREDSTVA (SREDSTVA ZA RAD)

Dijele se na sredstva:

U obliku stvari

– zemljišta, građevinski objekti, oprema, šume i višegodišnji zasadi itd.

U obliku prava

i dugoročnih razgraničenja – 1. patenti, licence; 2. goodwil, upisani a neuplaćeni

kapital i sl.

Goodwil

je razlika između tržišne i knjigovodstvene cijene.

Koncesija

je ulaganje u tuđe osnovno sredstvo

Patenti

je zaštičeno pravo pronalazaća da proizvodi taj pronalazak.

Licence

su kupljena prava od pronalazaća da proizvodi pronalazak

Slobobona sredstva

– su sredstva u novčanom obliku

Učešće

– je udio preduzeća u drugom preduzeću u cilju sticanja uticaja u poslovanju preduzeća.

Osobine stalnih sredstava:

1. Preduzeće ih nabavlja da bi ih koristili najmanje jednu godinu
2. Postepeno prenose svoju vrijednost na proizvod preko amortizacije
3. Koeficijent obrta je manji od 1 tj. Vijek trajanja je duži od godinu dana

Evidencija stalnih sredstava

Stalna sredstva se mogu evidentirati:

U naturalnom obliku (komad, litar, kilo i sl.)

U vrijednosnom obliku

Pri vrijednosonm obliku važni dijelovi su:

Fakturna vrijednost – vrijednost po kojoj se sredstvo kupi od proizvođača

Nabavna vrijednost – fakturna vrijednost + svi troškovi

Neotpisana vrijednost – ostatak vrijednosti sredstva nakon amortizacije

Revalorizacija – dovođenje realne vrijednosti u stvarnu (knjigovodstvenu) vrijednost

Prema ekonomskoj funkciji

u procesu reprodukcije stalna sredstva u obliku stvari se mogu podijeliti na:



Stalna sredstva u upotrebi – u momentu posmatranja aktivno učustvuju u radnom procesu
( zemljište u privredi, oruđja za rad, osnovno stado)



Stalna sredstva u pripremi – stvari koje u budućnosti će u budućnosti obavljati funkciju
stalnih sredstava, ali se ona moraju prvo napraviti ili instalirati (nedovršene zgrade,
investiciona ulaganja u toku)



Stalna sredstva van upotrebe – sredstva koja su bila u upotrebi ali su izgubila svoju
funkcionalnu vrijednost pa se rashoduju ili se prodaju

Kad

elemente

reprodukcije iskazujemo

naturalno

onda govorimo o:



Sredstvima za rad



Predmetima rada



Radu

Sredstva za rad

– su onaj diop sredstava za reprodukciju pomoću kojih radnik vrši promjene na

predmetima rada. Osnovna karakteristika sredstava za rad je da se ona ne troše u jednom ciklusu
reprodukcije u nego u više njih. Sredstva za rad svoju vrijednost u ciklusu reprodukcije prenose na gotove
proizvode u obliku amortizacije. Sredstva za rad se dijele na:



objektivne uslove proizvodnje – ne ulaze u sam proces proizvodnje ali ga omogućavaju
(zgrade, hale, skladišta i sl.)



Sistem proizvodnih posuda – služe za držanje predmeta rada prije procesa proizvodnje a i
kao gotovih proizvoda



Mehanička sredstva za rad su najvazniji dio sistema proizvodnje a njima se posredno ili
neposredno djeluje na predmete rada.

Predmeti rada

– su elementi na koje radnik dijeluje sredstvima za rad, mijenja im oblik i prilagođava ih

tako da mogu da zadovoljavaju određene ljudske potrebe. Predmeti rada svoju cijelokupnu vrijednost
prenose odjedanput na gotove proizvode.

AMORTIZACIJA

je proces postepenog prenošenja vrijednosti sa stalnog sredstva na proizvode, sa

ekonomskog stanovišta amortizacija je vrijednosni izraz trošenja SS.

Zadaci amortizacije su:



Da odrazi intezitet trošenja amortizacije



Da odredi dio vrjednosti koji je prešao na proizvod ili uslugu



Da osigura mogućnost obnavljanja tj. zamjenu dotrajalih S

Stalna sredstva u obliku stvari koja

ne podliježu amortizaciji

su: zemljište, SS u pripremi, javni putevi,

mostovi, šume.
SS u obliku prava

koja se amortizuju

: materijalna prava, osnivačka ulaganja, Goodwil.

SS u obliku prava

koja se ne amortizuju

: upisani a neuplaćeni kapital učešće, potraživanje.

Osnovica za amortizaciju može biti nabavna, revalorizirana i reprodukciona vrjednost.
Stopa amortizacije se izračunava

% a

= ——————— ; A = ————— ; % a = ————

Metode amortizacije

Metod konstantne amortizacije

1. Vremenski metod (sistem) -

Metod progresivne amortizacije

2. Funkcionalni metod

Metod degresivne amortizacije

3. Kombinovani metod

VREMENSKI METOD

a.)

Metod konstantne amortizacije:

amortizacija je ravnomjerno raspoređena u konstantne veličine

jednake su stope amortizacije u periodu trajanja stalnog sredstva

prednosti ove metode su: linearni iznosi organizacije koji omogućavaju lakše evidentiranje i
planiranje

nedostatak je u tome što amortizaciju posmatra linearno a sredstva se netroše linearno jer
sposobnost u životnom vijeku nije uijek ista.

b.)

Metod progresivne amortizacije

progresivan rast iznosa amortizacije u periodu korištenja stalnog sredstva

polazi od konstatacije da se tek nabavljeno sredstvo manje koristi u početku nego kasnije pa ga
treba u tom periodu i manje angažovati.

c.)

Metod degresivne amortizacije

bazira se na tome da je kod nekih stalnih sredstava stepen korištenja

najveći u prvom periodu vijeka trajanja a kasnije se smanjuje tj. ima degresiju.

FINKCIONALNI SISTEM AMORTIZACIJE

zasniva se na obračunu amortiacije u zavisnoti od stepena korištenja stalnog sredstva

osnova mu je učinak (obavaljeni zadatak ili izvedena funkcija)

otpis se vrši srazmjerno upotrebi stalnih sredstava

100

Vijek trajanja (n)

Na x % a

100

100
n

Sa tehničkog stanovišta kapacitet može biti

Maximalni

Normalni

Minimalni

a.)

Maximalni kapacitet

– je maximalna sposobnost (teoretski) korištenja izražena u postotcima je

100%, teoretski se naziva jer ga je veoma teško ostvariti.

b.)

Normalni kapacitet

– je sposobnost mašine da proizvede neki broj proizvoda u normalnim

uslovima, manji od maximalnog za takozvane, “normalne zastoje” (praznik, vikendi i sl.) ali i ne za one kao
neorganizovanost i sl.
c.)

Minimalni kapacitet

– je ustvari je minimalna sposobnst mašine da proizvede određen broj proizvoda.

Kapacitet može biti i

ekonomski

u prvi red stavlja ekonomičnost, ekonomski kapacitet može biti:

Optimalni koji predstavlja onaj stepen gdje su nam troškovi po jedinici proizvoda najniži, u praksi
to je od 75% do 90% korištenja kapaciteta, ako bi se išlo prema maximalnom kapacitetu (100%)
nastali bi novi troškovi i opadala bi ekonomičnost i rentabilnost.



Planirani kapacitet naziva se još i potrebnim kapacitetom je takav da se nalazi u okviru
normalnog kapaciteta.



Minimalni

ekonomski

kapacitet predstavlja takav stepen iskorištenosti kapaciteta kad ej

preduzeće na granici rentabiliteta tj. neostvaruje ni dobitak ni gubitak, višak vrjednosti je
jednak nuli.

Determinante (faktori) koji određuju kapacitet

– mogu biti



Tehničke prirode – potrebno je pri nabavci sredstava za rad odabrati ona koja će najbolje
da obave postavljeni zadatak



Ekonomske prirode – tržište svojom veličinom uslovljava veličinu kapaciteta tako da
veće tržište zahtjeva i veći kapacitet.

Mjerenje kapaciteta

– mjerenjem kapaciteta se prati ekonomičnost poslovanja, rentabilnost sredstava i

ponašanje troškova po jedinici pri raznim stepenima korištenja kapaciteta.

Računa se: stepen kapaciteta = ———————————

Načini i mjerenja kapaciteta su:



Količinom proizvoda koji se mogu proizvesti u određenom vremenu – je najjednostavniji
inajsigurniji način ali i ograničen činjenicom d ase može koristiti kada se proizvodi samo
jedna vrsta proizvoda u preduzeću.



Količinom sirovina koje preradi sredstvo za rad.



Utrošenim vremenom radne snage – izražava se u radnim satima.



Vrijednosno tj. u vrijednosti bruto proizvoda – koristi se samo ako se kapacitet ne može
izraziti na neki drugi način i moraju se koristiti stalne cijene.

USKO GRLO

Usko grlo se javlja zbog neusklađenosti i predstavlja ono sredstvo za rad koje u grupi sredstava za

rad ima najmanju propusnu moć, tj. proizvede onoliko proizvoda koliko proizvode druga sredstva.

OBRTNA SREDSTVA

Obrtna sredstvasu sredstva koja preduzeće nabavlja u cilju da ih odmah utroši u procesu

reprodukcije i bez kojih stalna sredstva ne bi mogla funkcionisati. Obrtna sredstva nisu isto što i predmeti
rada na predmeti rada su jedan od elemenata reprodukcije na koje radnici dijeluju da bi se dobili proizvodi,
obrtna sredstva su veći pojam i obuhvataju dio poslovnih sredstava koja se nabavljaju sa ciljem da se odma
utroše. Karakteristike obrtnih sredstava su:

Svoju cijelokupnu vrijednost prenose na gotove proizvode odjedamput.

U toku procesa reprodukcije se obrću tj. ne zadržavaju svoj prvobitni oblik već ga mijenjaju u toku
poslovanja.

Transformacijom iz jednog oblika u drugi obrtna sredstva ne gube svoju vrijednost, već je prenose u novi
oblik. Obrtna sredstva u preduzeču mogu biti:



Obrtna sredstva u obliku stvari

Stvarna proizvodnja

Moguća proizvodnja x 100