2
Uvod
Ljekovite biljke
(u literaturi se može sresti i termin medicinske biljke) se koriste u
zvaničnoj ili narodnoj medicini za lječenje bolesti ili očuvanje zdravlja ljudi. Danas se koristi
oko 10 000 vrsta biljaka i posvećuje im se velika pažnja upravo u cilju pronalaženja boljih
ljekova koji bi po organizam čoveka bili što je moguće manje štetni.
Mnoge farmakopeje u svjetu koriste biljke za dobijanje ljekova (u Rusiji se oko 170
vrsta biljaka koristi u te svrhe) jer su bogate sadržajem alkaloida, glikozida, smole, etarskih
ulja i dr. Nauka koja se bavi izučavanjem ljekovitog bilja, odnosno drogama biološkog
porjekla naziva se farmakognozija.
Istorija upotrebe biljaka u lječenju tjesno je povezana sa istorijom i razvojem ljudskog
društva. Najstariji pisani dokumenti potiču iz Kine 3000 godina p. n. e. kada se znalo za više
od stotinu ljekovitih biljaka među kojima se neke i danas koriste, kao npr. reum i cimet.
Godina 1806. obilježena je zaslugom njemačkog apotekara Fridriha Vilhelma (njem.
Friedrich Wilhelm Sertürner
1783—1841), koji je prvi izolovao morfin iz opijuma, kao
početak stručne farmakognozije.
Za svaku bolest, cak i za onu najtezu sto izgleda neizleciva, u prirodi, u ljekovitom
bilju možete naći lijek , samo ga je potrebno pronaci. Vazno je znati šta se čime liječi,
odnosno koja je ljekovita biljka najpogodnija za koju vrstu bolesti. Za lječenje bolesti velike
mogucnosti daju nam mjesavine ljekovitog bilja. Ljekovito bilje je dar prirode koji trebamo
uz malo truda potražiti. Ne mora uvjek da se koristi teški arsenal farmakologije, prije svega
ako se radi o nekoj manjoj nelagodnosti. Moderni čovjek se, nažalost, pretvorio u pasivnog
potrošača lijekova, koji odgovornost za svoje zdravlje, gotovo uvijek prenosi na svog ljekara.
Tri četvrtine svih zdravstvenih tegoba mogu se lako dijagnostifikovati i nije uvijek
neophodan ljekarski pregled. Prehlade, začepljenja, gastritis, kolitis, glavobolja i tako dalje,
mogu se uspješno odstraniti ili umanjiti podložnost oboljevanju, prirodnim mjerama, kroz
promjenu ishrane i načina života.
