Radno i socijalno pravo
SEMINARSKI RAD
Forma i sadržina ugovora o radu
SADRŽAJ:
1. UVOD
2. PRAVNA PRIRODA I KARAKTERISTIKE UGOVORA O RADU
3. ODNOS UGOVORA O RADU SA DRUGIM PRAVNIM AKTIMA IZ ZAKONA O
RADU
4. VRSTE I TRAJANJE UGOVORA O RADU
5. FORMA UGOVORA O RADU
6. SADRŽINA UGOVORA O RADU
7. ZAKLJUČAK
6.LITERATURA
Radno i socijalno pravo
SEMINARSKI RAD
Forma i sadržina ugovora o radu
1. UVOD
Ugovor o radu je jedna od centralnih kategorija u radnom pravu. Od svog nastanka pa
sve do danas, njegov značaj nikada nije bio upitan. Ugovorom o radu određuju se tačne obaveze
poslodavca – prava zaposlenika, ali i obaveze zaposlenika – prava poslodavca. Ugovorom o radu
se precizira radno mjesto zaposlenika, njegovo radno vrijeme, uslovi u kojima će raditi, ali i ono
najvažnije: plata.
Sa aspekta poslodavca, relevantno je da ugovor o radu sadržava odredbe koje čuvaju
njegove poslovne tajne (zabrana odavanja poslovne tajne uposleniku), te odredbe o naknadi
štete ukoliko je zaposlenik prouzrokuje. On je najčešći pravni osnov zasnivanja radnog odnosa
u svim državama sa tržišnim načinom privređivanja. Naša zemlja je na tržišni način
privređivanja prešla tek nakon okončanja rata pa se i ugovor o radu u ovom značenju u kojem
danas postoji pojavio u tom periodu.
Po ranijim zakonima o radnim odnosima, koji su važili do stupanja na snagu novih
zakona o radu, odluka o izboru predstavljala je pravni osnov, uz druge uslove za zasnivanje
radnog odnosa. Na osnovu ove odluke, uspostavljao se radni odnos, kao pravni odnos, jer je iz
ove odluke nedvojbeno proizilazila volja za uspostavljanje takvog odnosa. Radilo se o
pojedinačnom pravnom aktu, kojim se konstituisao pravni odnos između organizacije i radnika
za obavljanje poslova i zadataka određenog radnog mjesta, tj. radnog mjesta koje je prethodno
bilo objavljeno kao slobodno.
U suštini, ovim konstitutivnim aktom se vršio i raspored na slobodno radno mjesto,
odnosno na zadatke i poslove određenog slobodnog radnog mjesta, ako poslove i zadatke
radnog mjesta vrši više radnika. U pitanju su dvije funkcije ovog akta: prijem u radni odnos i
raspored na radno mjesto, tj. poslove i zadatke. Radilo se dakle o konstitutivnom pojedinačnom
pravnom aktu, koji se javljao u postupku zasnivanja radnog odnosa kao završni i glavni osnov
za uspostavljanje bilateralnog pravnog odnosa. Radi se o ravnopravnim strankama koje
sklapaju ugovor sa unaprijed poznatim pravima i obavezama jedne i druge strane.
2. PRAVNA PRIRODA I KARAKTERISTIKE UGOVORA O RADU
Radno i socijalno pravo
SEMINARSKI RAD
Forma i sadržina ugovora o radu
određenoj formi, postoje formalni pravni poslovi. Kod ugovora o radu volja za zasnivanje
radnog odnosa ne može biti izražena na bilo koji način, već je strogom zakonskom normom
određeno da se ugovor radu mora zaključiti u pisanom obliku, što dovodi do zaključka da je ovaj
ugovor formalni ugovor, i da je punovažan samo ako je ispoštovana propisana forma.. Zakon o
radu propisuje da se ugovorom o radu mogu predvideti i neka druga prava i obaveze, ali
svakako to ne znači da se ta prava i obaveze mogu predvideti ispod zakonskog minimuma, jer
Zakonom o radu, država svojom intervencijom, štiti zaposlenog kao slabiju stranu u ugovornom
odnosu. Ako ugovor o radu sadrži odredbe koje predviđaju nepovoljnije uslove rada od onih
koje su predviđene zakonom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, takve odredbe su
ništave i ne mogu se primjenjivati, i u tom slučaju primjenjivaće se odredbe sadržane u opštem
aktu, jer važi princip in favorem laboratoris. Međutim, postoje i države čiji pravni sistem ne
zahtjeva pisanu formu za punovažnost ugovora o radu. Takav je slučaj u Nemačkoj. Ovde, po
pravilu, ugovor o radu ne mora biti zaključen u pisanoj formi, već je dovoljno da se radnik i
poslodavac slože da radnik obavlja posao za poslodavca uz nakandu, u njegovoj firmi, praksi ili
kući. U našem pravu i za neke specifične vrste ugovora o radu zahteva se pisana forma, kao i da
ugovor o radu bude zaključen prije stupanja zaposlenog na rad.
Danas se ugovor o radu udaljio od klasičnih ugovora građanskog prava, iz koga je nastalo
radno pravo. Sve više se postavlja pitanje koliko je kod ugovora o radu prisutna autonomija
volje, ravnopravnost ugovornih strana i sloboda ugovaranja. Svakako da i kod ugovora o radu
postoji sloboda ugovaranja, ali je ona ograničena, za razliku od ugovora građanskog prava.
Sloboda ugovaranja je ovde ograničena zakonskim odredbama o zaštiti minimalnih prava
zaposlenog. Prava zaposlenog predviđena u ugovoru o radu moraju biti u saglasnosti sa
zakonskim odredbama, ali ugovorom o radu ta prava mogu biti i proširena. Dakle, sloboda
ugovaranja u radnom pravu ograničena je intervencijom države. U ovoj oblasti država je morala
da interveniše zbog samog značaja koji ima radno pravo i radni odnos, a samim tim i ugovor o
radu, za razvoj pojedinca, a i države. Međutim, bez obzira na intervenciju države u pogledu
zaštite zaposlenog, ostaje činjenica da u faktičkim odnosima, zaposleni ostaje podređen
poslodavcu, odnosno da i dalje ostaje slabija ugovorna strana.
S tim u vezi, u pogledu pravne prirode ugovora o radu, postavlja se pitanje da li je
ugovor o radu ugovor po pristupu. Adhezioni ugovor ili ugovor po pristupu je takav ugovor kod
koga ponuđač veže sklapanje ugovora za prihvatanje svih uslova sadržanih u formularu koji
predlaže i ne pristaje ni na kakvu izmjenu. Ponuđeni može da te uslove prihvati ili odbije u
cjelosti. Ponuđeni ne sarađuje u kreiranju ugovora, ne postoje elementi pregovaranja, pa se
autonomija strana svodi na prihvatanje ili odbijanje ponude u cjelosti. Međutim, da li i ugovor o
radu treba smatrati adhezionim ugovorom s obzirom na neravnopravan položaj ugovornih
strana? Naime, zbog velike ponude radne snage, a nedostatka posla, zaposleni su spremni da
prihvate bilo kakav ugovor o radu. Međutim, ovo svakako ne znači da ugovor o radu treba
