je najprije razjasniti pojam hartija od vrijednosti. Hartije od vrijednosti su pisane isprave o
određenom imovinskom pravu koje je moguće ostvariti na osnovu vlasništva nad istim. Početke
hartija od vrijednosti možemo naći još u Vavilonu (VII vek prije nove ere). Razvojem robno-
novčane privrede i hartije od vrijednosti postaju predmet trgovanja na posebnom tržištu.

Hartije od vrijednosti možemo klasifikovati prema različitim kriterijumima: a) po

ročnosti na kratkoročne i dugoročne, b) prema pravu koje nose na dužničke i vlasničke i dr.
Dugoročne hartije od vrijednosti su akcije i dugoročne obveznice, dok su kratkoročne hartije od
vrijednosti uglavnom instrumenti duga.

Obveznice su dužničke hartije od vrijednosti kojima se dužnik (zajmoprimac) obavezuje

da će vratiti zajmodavcu (investitoru) pozajmljeni novac i platiti kamatu za određeni vremenski
period.

Drugim riječima, obveznice su dužničke hartije od vrijednosti kojima se njihov emitent

(u ovom slučaju država) obavezuje da vlasniku obveznice (odnosno deviznom štediši) isplati o
roku dospijeća iznos koji je na njima naznačen.

Obveznice kao finasisjki instrument nastale su zahvaljujući, u prvom redu, nedostatku

trajnih izvora sredstava kod privrednih subjekata i nemogućnosti da se isti pozajme iz jednog
izvora sredstava. U literaturi se često ne prave velike razlike između obveznice i menice. Navodi
se da je obveznica u osnovi mjenica jer ona predstavlja pisanu obavezu plaćanja određene sume
novca na unapred utvrđeni datum.

Između obveznice i akcije postoji razlika u činjenici da se emisijom obveznica precizno

utvrđuje vremenski rok dospeća plaćanja. Takođe vlasnik obveznice ima prioritetno pravo da
učestvuje u poslovnom dobitku preduzeća i to u visini ugovorene kamate, kao i prioritetno pravo
da učestvuje u likvidacionoj masi (stečaju) preduzeća i to u visini svojih potraživanja. Za
vlasnike obveznica je karakteristično, da nemaju direktno pravo učešća u odlučivanju, u
slučajevima kada su u pitanju temeljne odluke u vezi poslovanja preduzeća.

U vremenskom roku trajanja kredita, držalac obveznice ima pravo na uvećanu sumu

kredita za iznos kamate koja najčešće predstavlja procenat od nominalne vrednosti obveznice.

3. Elementi obveznice

Obveznica se sastoji od:

plašta

kamatnih kupona

Plašt obveznice sadrži:

1. oznaku da je obveznica i vrstu obveznice;
2. firmu, odnosno naziv i sjedište emitenta;
3. firmu, odnosno ime kupca obveznice ili oznaku da obveznica glasi na donosioca;
4. nominalnu vrijednost, ako se radi o garantovanoj obveznici;
5. visinu kamatne stope;
6. procenat učešća u dobiti, ako je to učešće predviđeno;
7. rokove i mjesto plaćanja nominalne vrijednosti obveznice i kamate;
8. mjesto i datum emisije;