UNIVERZITET SINERGIJA
FAKULTET ZA BEZBJEDNOST I ZAŠTITU
BANJA LUKA
Seminarski rad
( predmet: Kriminologija)
( tema: Trgovina djecom)
Mentor, Student,
Prof.dr Zdravko Svakavac Jasmin Okolić 1056/10
2. TRGOVINA DJECOM
Stepen raširenosti trgovine djecom u Bosni i Hercegovini zbog ograničenih informacija i podataka
bio je nepoznat. Informacije iz regije sugerisale su da je sve veći broj djece mlađe od 18 godina, naročito
djevojaka adolescentskog uzrasta, predmet trgovine u svrhu seksualnog iskorištavanja. Iz tog razloga su
UNICEF i Save the Children Norway odlučili da u okviru Radne grupe za trgovinu ljudima Pakta za
stabilnost za Jugoistočnu Evropu realizuju istraživački projekat kako bi procijenili prirodu i razmjere
trgovine djecom i iskorištavanja djece kao radne snage u BiH, a u cilju boljeg upoznavanja s načinima i
uslovima trgovine i iskorištavanja djece, uključujući unutrašnju trgovinu ljudima.
Nalazi do kojih se došlo u istraživanju potvrđuju da je tokom protekle tri godine u BiH značajan
broj djece bio predmet trgovine u svrhu seksualnog iskorištavanja. Na osnovu odgovora dobijenih od
Policije, NVO-a i IOM-a, u BiH je od 1999. do početka 2003. godine između 110 i 160 djece
identificirano kao predmet trgovine u svrhu seksualnog iskorištavanja. Na osnovu podataka koje su
pružili Policija i NVO-i, najmanje polovina od ukupnog broja identificirane djece žrtava trgovine u svrhu
seksualnog iskorištavanja su iz BiH. Većina njih su stariji od 14 godina; nekolicina ih ima samo 10
godina. Gotovo svi izvještaji anketiranih govorili su o djevojčicama, a ne o dječacima. Može se
pretpostaviti da je stvarni broj još veći. Ovo istraživanje je imalo za osnov postojeće sekundarne izvore i
nije bilo pokušaja da se do skrivenih informacija dođe na bilo kakav "tajni" način. Pa ipak, trgovina
djecom u svrhu seksualnog iskorištavanja predstavlja skriveno krivično djelo, i, kao i kod svih sličnih
krivičnih djela, postoji "tamno područje" o kojem se samo može nagađati. Od naročitog je značaja
podatak, da je najmanje polovina od ukupnog broja identificirane djece žrtava trgovine u svrhu
seksualnog iskorištavanja, u ovom istraživanju iz BiH.
lako nije jasno da li svi ovi slučajevi pravno spadaju u interno trgovanje djecom ili seksualno
iskorištavanje i zloupotrebu djece bez elementa trgovine, njihova rasprostranjenost ukazuje da je
komercijalno seksualno iskorištavanje sve više upućeno na djevojke iz BiH. Odgovori dobijeni u fokus-
grupama među tinejdžerkama u BiH upućuju na to da one vjeruju da žrtve trgovaca djecom postaju
neinformisane ili naročito naivne djevojke; činilo se da većina tih ispitanica misli da su one same dobro
informisane i dovoljno iskusne da se zaštite, ali kada im je postavljeno pitanje kako bi se mogle zaštititi
od trgovaca djecom, njihovi odgovori su otkrili da one misle da trgovci djecom djeluju poput uličnih
napadača - govorile su o strategijama, kao što je "ne hodati sama" ili "ne hodati po noći". Ispitanici u
fokus-grupi za odrasle muškarce bili su skloni vjerovanju da djevojke ulaze u industriju seksa
dobrovoljno, te da prostitutke - strankinje mogu biti naročito privlačne. Značajan procenat učesnika u
fokus-grupi za odrasle muškarce izjavio je da bi se uključili u trgovinu ljudima ukoliko bi nagrade bile
dovoljno velike. Oni su iskazali i gotovo jednoglasan i dramatično nizak nivo povjerenja u sposobnost
Policije da poduzme djelotvorne mjere protiv trgovine ljudima, pa čak I da postoji vjerovatnoća da će
Policija to učiniti. Većina je smatrala da je Policija aktivno uključena ili da ima koristi od trgovine
ljudima.
Anketirani su istakli nekoliko problema u vezi s reakcijama zvaničnih institucija na postojanje
trgovine ljudima, od kojih se većina odnosila na status BiH kao zemlje u tranziciji nakon perioda rata i
socijalizma. Među tim problemima bili su ozbiljan manjak materijalnih i kadrovskih resursa, loša
koordinacija vladinih agencija, te neadekvatno finansiranje izgradnje objekata koji bi bili skloništa za
žrtve. Osim toga, bile su česte pritužbe zbog neefikasnosti sudskih institucija. Većini, onih koji pružaju
usluge pomoći žrtvama, nedostaju adekvatne proceduralne i/ili pravne smjernice za odgovor na slučajeve
djece žrtava trgovine u svrhu seksualnog iskorištavanja, bilo zbog toga što takve smjernice ne postoje ili
zbog toga što oni nisu upoznati s njima. Čak ni ako postoje smjernice i procedure, one uglavnom ne
pružaju konkretna uputstva u vezi s djecom.
Ovo istraživanje dalje otkriva da značajan broj djece živi ili radi na ulici. Anketirani su izvijestili o
prosječno hiljadu kontakata sa takvom djecom godišnje , ali teško je napraviti konkretne procjene
stvarnog broja djece zbog izostanka sistematskog prikupljanja podataka od strane onih koji pružaju usluge
i Policije. Čini se da većina ove djece dolazi iz Romske zajednice. Problemi s kojima se ova djeca
suočavaju su značajni, naročito u većim gradovima u BiH. Većina ove djece mlađa je od 14 godina,
većina ih ne ide u školu, a za gotovo polovinu njih činilo se da su bolesna.
4
Ovo istraživanje je utvrdilo da je ovakav rad djece štetan i zapravo predstavlja iskorištavanje djece.
U istraživanju nisu utvrđeni konkretni dokazi o uključenosti kriminalnih mreža u organizovanju
prosjačenja, ali je otkriven izvjestan broj slučajeva koji bi se mogli tretirati u skladu s definicijom
trgovine djecom prema Protokolu iz Palerma. Mnoga djeca kažu da su ih na to prisilili odrasli, što
omogućava da se u mnogim slučajevima njihov rad okvalificira kao prisilni rad. Izvjestan broj djece
govori o kretanju unutar BiH ili preko državne granice u Srbiju (između 5 do 10%) u cilju izvršavanja
rada. Neka od njih kreću se u grupama koje su organizovali odrasli, dok neka od ove djece redovno
prelaze granicu između Srbije i BiH. Međutim, čini se da transfere uglavnom iniciraju roditelji ili rodbina
i oni se mogu protumačiti i kao lokalna migracija u područja pogodnija za prosjačenje, čiji se jedan dio
odvija preko državnih granica.
Mnogi učesnici u fokus-grupama vjerovali su u verzije sljedećeg silogizma: većina djece koja žive
na ulici su Romi, Romi prose prvenstveno zato što je to njihova tradicija, a tradicije je vrlo teško
promijeniti, stoga je vrlo teško pomoći djeci koja žive na ulici. Iako su učesnici vjerovali da će biti
izuzetno teško pružiti bilo kakvu pomoć romskoj djeci koja žive na ulici, a koja bi dovela do toga da ona
prestanu prositi na ulici, smatrali su da će ostala, "bijela" djeca koja su na ulici isključivo zbog siromaštva
prestati prositi, ukoliko im se ponude alternative.
Uz mali broj izuzetaka, djeca koja žive na ulici dolaze u dodir sa Centrima za socijalni rad ili
Policijom nakon što počine prekršaj. Čini se da je prva državna agencija s kojom djeca koja žive na ulici
dolaze u dodir Policija - dakle upravo ona agencija kojoj je data najmanja nadležnost i najmanje resursa
za pomoć djeci koja žive na ulici, te najmanja mogućnost da odgovore na njihove potrebe. Ni Policija ni
Centri za socijalni rad nisu rekli da imaju bilo kakve posebne procedure za postupanje s djecom s ulice ili
procjene vezane za tu djecu. Odgovori anketiranih sugerisali su da se sa svom djecom, bez obzira na to da
li ona žive ili rade na ulici ili ne, postupa na sličan način.
1
2.1. Bosna i Hercegovina: Ključni kontekstualni faktori
Ugrožene grupe u Bosni i Hercegovini imaju neke zajedničke karakteristike s grupama u drugim
"tranzicijskim" zemljama u regiji, dok se u drugim aspektima njihova ugroženost može direktno pripisati
prethodno opisanoj konkretnoj poslijeratnoj situaciji, koja je doprinijela njenom pogoršanju.
Najugroženije grupe u pogledu trgovine ljudima često imaju zajedničke opšte karakteristike kao i
marginalizirane i osiromašene grupe u datom društvu, tj. ženskog su roda, siromašne, mlade, često
pripadnice manjinskih grupa i imaju nizak stepen obrazovanja. Žrtve trgovine ljudima obično dolaze iz
osiromašenih porodica s mnogo djece, na čijem je čelu često samohrani roditelj, te žive ili u ruralnim
područjima ili u predgrađima velikih gradova.
2
Nerijetko odrasli članovi porodice imaju slabo ili nikakvo
formalno obrazovanje, a pristup te djece obrazovanju je ograničen.
3
Širom regije djevojke su ugroženije u pogledu trgovine u seksualne svrhe, a tinejdžerke čine veliku
većinu djece kojima se trguje u svrhu prostitucije. Djevojke kojima se trguje u svrhu seksualnog
iskorištavanja ugrožene su u mnogim istim aspektima kao i odrasle žene kojima se trguje radi seksualnog
iskorištavanja. Situacija u kojoj žive žene pogoršala se s istovremenom tranzicijom sa rata i na tržišnu
privredu. Zbog diskriminacije zasnovane na polu i feminizacije siromaštva, žene i djevojke imaju manje
mogućnosti da nađu posao izvan uslužnih grana i industrije zabave. Žene i djevojke koje emigriraju zbog
takvih poslova vrlo su ugrožene u pogledu trgovine, a djevojčice su još ugroženije zbog svog mladog
uzrasta.
Što se tiče trgovine ljudima prvenstveno u svrhu neseksualnog rada, čini se da ne postoji stvarni
disbalans između mladića i djevojaka kao žrtava. Međutim, raspoloživi podaci o djeci koja žive i/ili rade
na ulici sugerišu da su dječaci prisutni na ulici u većem broju nego djevojčice.
4
Razlozi za ovo su brojni, a
1
Zastita djeteta od zlostavljanja - Priručnik za centre za socijalni rad i druge službe u lokalnoj zajednici, autori: Nevenka
Zegarac, Ljiljana Mijanović, Mirjana Obretković, Ljubomir Pejaković, Ivana Simović, Ivana Stevanović; izdanje Jugoslovenskog
centra za prava deteta, Beograd, 2005.
2
UNICEF/Columbia University(2003),
Not for Sale, Child trafficking Prevention in SEE,
str. 5, TdH (2003), str. 15. (Nije na
prodaju, sprječavanje trgovine djecom u Jugoistočnoj Evropi)
3
ILO IPEC(2002), "Unbearable to the Human Heart. Child Trafficking and Action to Eliminate it" str. 25 (Nepodnošljivo
ljudskom srcu. Trgovina djecom i akcije za njenu eliminaciju)
4
http://www.unesco.org/education/educprog/street
child/english/publicat/deplistreet.pdf
5
problem efikasnosti zaštite djece od trgovine ljudima ostane i daljejedna od prioritetnih aktivnosti kojim
će se Ured baviti u narednom periodu.
2.4. Definicijafenomena trgovine ljudima
Definiciju same trgovine ljudima dala je Konvencija UN-a protiv transnacionalnog organiziranog
kriminala iz 2000. godine te Protokol za sprečavanje, zaustavljanje i kažnjavanje trgovine ljudima,
naročito ženamai djecom:
a) " 'Trgovina ljudima' znači regrutovanje, transport, transfer, skrivanje ili prihvat osoba, putem
prijetnje ili upotrebom sile ili drugih oblikaprinude, otmice, prevare, obmanjivanja, zloupotrebe vlasti
ili stanja ugroženosti, davanja ili primanja novca ili beneficija za dobijanje pristanka osobe koja ima
kontrolu nad nekom drugom osobom, u svrhu eksploatacije. Eksploatacija uključuje, i u najmanjoj
mjeri, iskorištavanje prostitucije drugih ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilni rad ili
usluge, ropstvo ili praksu sličnuropstvu, pokornost ili uzimanje organa;
b) Pristanak žrtve trgovine ljudima na namjeravanu eksploataciju izloženu u tački (a) ovog članabit
će nevažan kadaje upotrijebljeno bilo koje sredstvo izloženo u tački (a);
c) Regrutovanje, transport, transfer, skrivanje ili prihvat djeteta radi eksploatacije
smatrat
će
se
"trgovinom ljudima"
čak
kada ne
uključuje
nijedno sredstvo
predviđeno tačkom
fa) ovog
člana;
d) "Dijete" znači osobu ispod osamnaest godinastarosti."
10
Drugim riječima, svaka osoba mlada od 18 godina koja je zatečena u okolnostima opisanim u ovoj
odredbi smatrat će se žrtvom trgovine, bez obzira na način na koji je došlo do toga da ona postane
predmetom trgovine.
2.5. Građanska prava djece
Kada su u pitanju
obaveze
država
.
države potpisnice međunarodnih
konvencija, protokola, ugovora,
ratifikacijom se obavezuju da:
1. osiguraju administrativne i druge mjere u cilju implementacije ratificiranih konvencija protokola i
ugovora;
2. svoje nacionalno zakonodavstvo usklade sa svim prihvaćenim međunarodnim standardima u svim
oblastima koje tretiraju ratificirane konvencije, protokoli i ugovori;
3. preduzmu sve druge odgovarajuće mjere
u praksi
s ciljem implementacije standarda koji su
utvrdeni ratificiranim konvencijama, protokolima iugovorima.
U navedenom kontekstu je radi toga potrebno posmatrati sve međunarodne konvencije i ugovore
koje je prihvatila Bosna i Hercegovina. Potrebno je kontinuirano pratiti ostvarenje prava pojedinaca, a
posebno ranjivih grupa, u ovom slučaju djece. Ukoliko gradanska prava djece posmatramo kroz poseban
problem, a toje problem trgovine djecom, prvo moramo naglasiti temeljna ljudska prava, a samim tim i
prava djece u okvira toga. Gradanska prava i slobode pripadaju svakom djetetu. Djeca su titulari svojih
prava, a provođenje njihovih prava obavezno garantuje država. Ove slobode omogućavaju djeci razvoj
svijesti i uvjerenja, kroz slobodu izražavanja, slobodu misli, slobodu izbora po savjesti i pravo na
vjeroispovijest. Djeci pripada pravo na ime i državljanstvo, pravo na očuvanje i zaštitu identiteta, pravo
10
Zastita djeteta od zlostavljanja - Priručnik za centre za socijalni rad i druge službe u lokalnoj zajednici, autori: Nevenka
Zegarac, Ljiljana Mijanović, Mirjana Obretković, Ljubomir Pejaković, Ivana Simović, Ivana Stevanović; izdanje Jugoslovenskog
centra za prava deteta, Beograd, 2005.
7
