Obrazovanje kao komponenta karijernog vođenja i savetovanja u tranzicionim periodima profesionalnog razvoja odraslih
Objavio minche90 18. april 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Filozofija, Teologija
Objavio drazen96 28. januar 2013. Prijavi dokument
UVOD
Religija potiče od latinske reči religio – učenje o najvišem biću, o Bogu, o svetom. U najširem smislu je verovanje u “sveta bića” (bogove) , koje je praćeno jakim emocijama verujućih ljudi. Razlikujemo politeističke (verovanje u više bogova) i monoteističke (verovanje u jednog boga) forme religije. Danas su najmasovnije monoteističke religiji hrišćanstvo, islam, judeizam i budizam.
Monoteističke religije imaju zajedničke karakteristike, a to su:
Religiozne institucije i duhovnost oduvek su igrali centralnu ulogu u svetskoj istoriji. U mnogim društvima religija i religiozne vrednosti oblikuju život miliona pojedinaca, a igraju i ključnu ulogu u politici i kulturi.
Savremene i razvijene religije imaju razvijeno versko učenje (teologiju) i organizovanu zajednicu vernika u okviru verskih ustanova (crkvi) , koje propisuju (kanonizuju) versko učenje (dogmu) i versku praksu (obrede). Što je neka crkva organizovanija, to ona potpunije kontroliše magijske elemente u svom verskom obredu (ritualu) , jer tako lakše kontroliše ponašanje svojih vernika i efikasnije ih usmerava u željenom pravcu.
U religiji istina je apsolutna, a istinitost se ogleda u potpunoj privrženosti onome u šta se veruje, što se obožava. Zato je religijska istina uvek mistična dogma u koju se apsolutno veruje i koja se prihvata bez trunke sumnje. Kada se vera u dogmu poljulja sumnjom, kada se dovede u pitanje njeno apsolutno važenje, istinska vera više ne postoji.
Široko određenje religije dovodi i do toga da se ona ili izjednačava sa kulturom, odnosno pod kulturom se podrazumeva hinduistička, islamska, hrišćanska religija ili se misli, kao što to čini R. Lintoin, da je ona srž i potka koja povezuje sve kulturne činioce, odnosno ima aksiološki (vrednosni) , kognitivni (saznajni) i normativni (propisani) sadržaj.
Funkcije religije su mnogobrojne, ali se izdvajaju društvena i psihološka uloga. Po E. Dirkemu, religija slavi društvo i kao najmoćnija društvena činjenica spaja pojedince jer stoji iznad njih, doprinosi društvenoj integraciji. Za B. Malinovskog ona je funkcionalna, jer pruža podršku pojedincu, smanjuje napetost, neizvesnost i daje utehu u stanju patnje.
HRIŠĆANSTVO – POJAM I ODREDNICE
Hrišćanstvo (na grčkom jeziku: χριστιανισμός, na latinskom jeziku: christianitas) je jedna od tri najveće monoteističke (jednobožačke) religije, i nastalo je na prostoru nekadašnjeg Rimskog carstva.
Hrišćanstvo se začelo u zemlji Izrailja i zasnovalo se na Starom Zavetu judaizma na koju se nadovezao Novi Zavet o čemu govore jevanđelja. Postoje četiri jevanđelja, a to su: Jevanđelje po Marku, Luki, Mateji i Jovanu i govore o životu i učenju Isusa Hrista o dolasku Carstva Božijeg. Hrišćani su, dakle, oni koji veruju u Isusa Hrista, kao Božijeg poslenika i slede ga, kroz svoje zajednice koje se zovu crkve.
Hrišćanstvo je predstavljalo prvu univerzalističku religiju, nasuprot dotadašnjim nacionalnim religijama, i propovedalo jednakost svih ljudu pred Bogom: Jevreja, Grka, Rimljana, siromašnih, bogatih, žena, muškaraca. Zbog propovedanja jednakosti brzo je zavladalo među siromašnima. Kao religija hrišćanstvo se pojavilo u periodu raspada robovlasničke države, kasnije kada je postalo zvanična, državna religija, hrišćanstvo je vezalo svoje interese sa interesima vladajuće klase i udaljilo se od ideala koje propovedaju jevanđelja.
Hrišćanstvo je najbrojnija svetska religija sa oko dve milijarde pripadnika u skoro svim delovima sveta. U prvih hiljadu godina Hrišćanstvo je imalo jedinstvenu istoriju, a onda se ona razvijala u tri glavna ogranka: rimokatolicizam, pravoslavlje i protestantizam, odnosno u tri istoimene konfesije. Pravoslavlje je ostalo dosledno ortodoksnom učenju. Rimokatolicizam je stekao religiozne redove (jezuite, franjevce, dominikance i benediktince). Protestantizam je pak stekao na desetine podgrupa i novih crkava.
Filozofska ideja hrišćanstva su vera u Boga, ljubav, smeran život, nada. Simbol hrišćanstva je krst. Teološka pitanja: da li prikazivati Boga?
Razlike: religijsko učenje zasnivaju na filozofskom učenju, katolici zasnivaju na antologijskom, a pravoslavci na aleksandrijskoj filozofskoj školi. Obe su idealističke, ali aleksandrijska ne negira materijalno.
Karakteristike pravoslavlja: Bog je i nepoznat i dobro poznat. Bog se ne može opisati rečima već samo shvatiti kroz jedinstvo s ljubavlju, kroz božansku energiju i božanska dela među ljudima. Sin Božiji je rođen. Bog sveti duh je ishođen. Nesliveno jedinstvo. Isus – Bogočovek, ljudska priroda se stavlja u prvi plan. Pravoslavna crkva je nacionalna, decentralizovana. Crkve su samostalne – autonomne. Pravoslavni vrhovni poglavar je patrijarh. Patrijarh je prvi među jednakima, samo je na funkciji, ne donosi odluke samostalno, nema autoritet donošenja odluka. Verski objekti su hramovi i manastiri. Crkve su nepreterano ukrašene spolja, moravski stil (crvena cigla) , unutra su ukrašene freskama, ikonama, crkveni hor.
Objavio minche90 18. april 2024.
Objavio ivanicaa7822 25. mart 2024.
Objavio nixazizu 06. januar 2024.
Objavio Dijana994 25. april 2024.
Objavio goja91 24. april 2024.
Objavio seminar444 24. april 2024.
Objavio Dijana994 25. april 2024.
Objavio mitrovicm993 24. april 2024.
Objavio Dragica Stanisic 24. april 2024.
Objavio studenti.rs 16. januar 2020.
Objavio studenti.rs 19. avgust 2019.
Objavio studenti.rs 08. april 2019.
Komentari
You must be logged in to post a comment.