Digitalna i Analogna fotografija-razlika

Analogna i digitalna fotografija – prednosti i mane
U svijetu u kojem velika većina fotografa koristi digitalne fotoaparate, raste broj fotografa koji su zainteresovani za analognu fotografiju. Ali zašto bi bilo ko, u vremenu tehnološkog konformizma, želio snimati s analognim fotoaparatom? Kako biste razumjeli prednosti i mane jednog i drugog načina fotografisanja uporedićemo različite aspekte jedne i druge vrste fotografije, uzimajući u obzir i cijenu korištenja.
Rezolucija
Bilo da se radi o digitalnoj ili analognoj fotografiji, fotograf želi znati da će njegovi napori ići ka oštrim slikama visoke rezolucije. Kod digitalnih senzora, rezolucija se određuje zbrajanjem piksela na zadanoj površini. Film nema piksele i zbog toga se njegova sposobnost razlučivanja mjeri uz pomoć kutne razlučivosti.
Kao što različiti senzori proizvode različitu rezoluciju, tako i različite vrste filma proizvode različitu rezoluciju. Dr. Roger N. Clark je proveo analizu 35 mm filma koja pokazuje da, ovisno o vrsti korištenog filma, rezolucija može biti između 4 i 16 miliona piksela. Clarkova analiza je pokazala da Fujifilm Provia 100 film proizvodi rezoluciju od 7 MP dok Fujfilm Velvia 50 proizvodi rezoluciju od 16 MP. Uzimajući u obzir da početnički Nikon D3330 proizvodi oko 24 MP, 35 mm film ovdje nema nikakvih prednosti.
Mnogi profesionalni fotografi koji koriste analogne fotoaparate snimaju sa filmom srednjeg ili velikog formata. Prema istraživanju provedenom od strane industrijskih eksperata, film srednjeg formata ima potencijal da proizvede 400 MP fotografije, iako bi, nakon digitalnog skeniranja, rezultat imao od 50 do 80 MP. Drugi test, također proveden od strane Rogera N. Clarka, pokazuje da formati kao što je veliki format (4×5”) mogu zabilježiti fotografije ekvivalentne 200 MP digitalnim fotografijama, nakon digitalnog skeniranja.
Ukratko, 35 mm analogni fotoaparat koju kupite na buvljaku će vjerojatno imati lošije performanse od novijih digitalnih fotoaparata, ali veliki ili srednji format filma može pružiti i povećati rezoluciju najnovijeg Phase One fotoaparata od 40,000 dolara.
Digitalni šum
Nasumično pojavljivanje malih tačkica na fotografiji može se nazvati digitalni šum. Kod filma, digitalni šum je rezultat malih hemijskih čestica čestica koje nisu primile dovoljno svjetla. Kod digitalnih senzora, šum je rezultat neželjenih električnih signala nastalih u elektronici fotoaparata; uzrok može biti grijanje senzora ili nemogućnost senzora da kontroliše neželjene signale ili smetnje.
Povećavanjem ISO vrijednosti digitalnog fotoaparata ili odabirom filma veće osjetljivosti vaše fotografije će biti podložnije šumu. Šum nije poželjan kod fotografija u boji, ali kad su u pitanju crno-bijele fotografije, neki umjetnički fotografi ne smatraju šum negativnom pojavom. Smatraju da one daju poseban štih fotografijama.
Testiranje od strane tehnološkog eksperta Normana Korena pokazuje kako je digitalna fotografija evoluirala do tačke kod koje ima mnogo manje šuma nego njezin analogni ekvivalent. Naravno, digitalni šum ovisi o senzoru unutar fotoaparata, tako da stariji modeli nisu jednako učinkoviti kao novi.
Posljednja stvar koju trebate uzeti u obzir kad je u pitanju šum, jest da je film vjerojatno bolji medij za hvatanje dugih ekspozicija. Digitalni senzori moraju raditi pri niskim temperaturama kako bi izbjegli termalni šum, proces koji može postati problematičan dugotrajnom upotrebom fotoaparata, dok film nema nikakvih problema sa pregrijavanjem.