UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE U BANJOJ LUCI
SEMINARSKI RAD
PREDMET: POSLOVNA KOMUNIKACIJA
TEMA:
DIGITALNE KOMUNIKACIJE
MENTOR: prof. Dr. Slađana lolić STUDENT: Mišo Aćimović
3
2. Komunikacijski mediji
Digitalna komunikacija
je fizički prijenos podataka (digitalni tok bitova) iz jedne tačke u
drugu (point-to-point) ili iz jedne tačke u više njih (point-to-multipoint) preko komunikacijskih
medija.
Komunikacijski mediji (ili sredina kojom putuju digitalni impulsi, signali) preko kojih se prenose
podatci mogu biti bakrene žice, optička vlakna, bežični komunikacijski mediji (wireless) ili medija
za pohranjivanje podataka (CD-ROM) podatci se prenose u obliku elektro-magnetskog signala
(radijski , mikrovalni ili infracrveni signal).
Za prenos kodiranog signala kroz kabl mogu da se koriste dve tehnike:
prenos u osnovnom
opsegu
(engl. baseband transmission) i
prenos u širokom opsegu
(engl. broadband
transmission).
Sistemi koji rade u osnovnom opsegu prenose digitalne signale preko jedne frekvencije. Signali
teku u obliku pojedinačnih električnih ili svjetlosnih impulsa. Na slici je prikazan prenos u
osnovnom opsegu dvosmjernog digitalnog talasa.
Slika 2
Kod ove vrste prenosa se čitav komunikacijski kapacitet kanala koristi za prenos samo jednog
signala. Digitalni signal koristi kompletan propusni opseg kabla, a to je jedan kanal.
Širokopojasni sistemi rade na principu analognih signala i opsega frekvencija. Kod analognog
prenosa signali su neprekidni i nisu pojedinačni. Signali kroz fizički medijum teku u obliku
elektromagnetnih ili optičkih talasa. Prenos u širokom opsegu je jednosmeran po jednom
kanalu. Na slici je prikazan prenos signala u širokom opsegu.
Slika 3
4
3. Vrste prenosa
Prijenos podataka može biti
analogni
ili
digitalni
. Analogni prijenos podrazumijeva niz od
međusobno različitih signala, dok se kod digitalnog prijenosa govori o nizu od međusobno
različitih poruka. Kod digitalnog prijenosa, podatci mogu biti poslani sa izvora podataka kao što
je miš ili tipkovnica,dok će analogni signal biti više u obliku telefonskog poziva ili video poziva.
Slika 4
4. Kratak hronološki pregled primjene prenosa podataka
Podatci su se slali ne-elektroničkim putevima (npr. optičkim, mehaničkim, akustičnim)
već od prve pojave komunikacije, dok je analogni signalprvi put poslan pojavom
telefona. Kao takvi, prvi uređaji za elektromagnetski prijenos podataka koji su se pojavili
u modernim vremenima su telegraf (1809.) i teleprinter (1906.).
U sadašnjosti, prijenos podataka se najviše koristi kod:
