Ekonomika osiguranja

Uvod

Osiguranje počiva na dobrovoljnoj osnovi, izuzev obaveznog osiguranja. U osiguranju veoma je važan odnos osiguravajuće organizacije prema osiguranicima preko cjelokupne organizacione strukture, tj. preko neposrednih izvršilaca funkcije osiguranja i komuniciranja sa osiguranicima. Nivo i kvalitet pružanja usluga u pogledu pravovremenosti, uvažavanja osiguranika, odnosno obezbjeđenje principa da se osiguravač »nađe u pravi čas«, čak zapostavljajući formalno – pravni karakter uslova osiguranja – doprinose da osiguranik stekne povjerenje, sigurnost i privrženost.

Pored mnoštva definicjia osiguranja, značajna za ovu djelatnost je ona koju daje Zakon o obligacionim odnosima: »Ugovarač osiguranja na načelima uzajamnosti i solidarnosti udružuje određeni iznos u osiguravajuću organizaciju koja se obavezuje da će osiguraniku ili trećem licu, nadokanditi štetu, odnosno isplatiti ugovorenu svotu osiguranja.«

Kada se imaju u vidu potrebe za raznim vrstama osiguranja, potrebe i želje osiguranika se identifikuju i prilagođavaju postojećim i potencijalnim osiguranicima. Radi toga, koncept rada osiguranja u prvi plan stavlja zadovoljenje potreba osiguranika i prvenstveno služe njegovim interesima. Drugim riječima, cjelokupni rad u osiguranju podrazuemjva kontinuiran proces aktivnosti koje počinju od osiguranika i završavaju se njime, tj. od momenta zaključenja ugovora, zaključno sa prijavom, procesom i likvidacijom štete. U osiguranju, kao djelatnosti, može se konstruisati model razmjene u kome se mogu identifikovati učesnici (osiguravač i osiguranik), predmet razmjene (osiguranje od rizika štete), princip slobodnog odlučivanja učesnika, princip komuniciranja.

U želji da život učini što dužim i kvalitetnijim svako od nas nastoji, više ili manje, planirati budućnost i očekuje, da mu se život odvija prema tome planu. Iskustvo nas uči da se događaji ne razvijaju uvijek prema našim očekivanjima iz mnogo različitih razloga. Životno osiguranje je smišljeno da bude zaštita od ozbiljnih finansijskih gubitaka koji mogu biti posljedica uplitanja neizvesnih događaja u naš život. Kad se govori o životnom osiguranju, na umu treba imati dvije stvari. Prvo, ono je ograničeno na ublažavanje samo onih posljedica koje se mogu mjeriti u novčanim iznosima. Drugo, ograničenje je to što životno osiguranje ne umanjuje direktnu vjerovatnoću gubitka. Finansijski gubici ili nedostatak novčanih sredstava uzrokovani spomenutim događajima mogu se ublažiti ili nadoknaditi kupovinom životnog osiguranja.

 
Istorijski razvoj osiguranja

Prvi oblici osiguranja sreću se u prvobitnoj ljudskoj zajednici u okviru plemena, a kasnije i porodica. Prva opasnost sa kojom se sretao čovjek je glad, a mjera kojom je pokušao da se zaštiti bili su skromni obavezni prilozi pojedinca u žitu tokom rodnih godina.

Elementi osiguranja javljaju se kod Kineza pri transportu robe preko Jangcekjanga, kao i u Vavilonu još pre četiri milenijuma: u slučaju gubitka broda vlasniku se nadoknađivala šteta, a ako brod stigne na destinaciju, vlasnik je bio dužan da isplati određeni dio dobiti. Pisani tragovi o osiguranju postoje i u Hamurabijevom zakonu iz 2250.godine p.n.e. u vidu uredbe o međusobnoj obavezi učesnika trgovačkog karavana da nadoknade štetu koja bi nastala u slučaju pljačke.
U starom Rimu osnovano je religiozno udruženje u koje su članovi uplaćivali određeni iznos za prijem kao i mjesečnu članarinu, a u slučaju smrti nekog člana solidarno su snosili troškove sahrane, pomagali su udovice i djecu umrlih. Prva sačuvana polisa potiče iz Lombardije, 1182. godine. Iz perioda od XII do XV vijeka sačuvano je više od 400 polisa, ali u to vrijeme polisa osiguranja nije uvijek bila garancija dobijanja nadoknade, naročito u slučaju gubitka broda. Prvi zakoni u ovoj oblasti donose se u Barseloni 1435. i Firenci 1522. godine.
Prva polisa na italijanskom, od 20. septembra 1547godine pronađena je u Engleskoj. U to vrijeme nije bilo osiguravajućih biroa, tako da je pomorsko osiguranje bilo privatna transakcija između individualaca. Osiguranje od požara nastalo je u Nemačkoj 1591 godine.
U Londonu su se vlasnici brodova, prodavci i kupci robe koja se prevozila brodovima sastajali u kafanama, a jedna od kafana, vlasnika Edvarda Lojda, postala je vodeća. Prva osiguravajuća kompanija u oblasti pomorskog osiguranja i nosi naziv po Edvardu Lojdu. Ne zna se tačno kada je Lloyd`s osnovan, ali je poznato da je postojao prije 1688 godine Aktom Britanskog parlamenta iz 1871. udruženje osiguravača “Lojds” dobilo je oficijalni status korporacije osiguravača. Na taj način službeno je osnovana Lojdova berza. “Lojds” danas nije kompanija, već predstavlja tržište osiguranja.
U XVII vijeku holandski državnik i matematičar Jan de Vitu postavio je matematičke osnove odredivanja životne rente. Dostignuća Njutna, Lajbnica, Dekarta i Paskala našla su veliku primjenu u oblasti osiguranja. Od velikog značaja bila su i otkrića u matematičkoj statistici, prije svega zakon velikih brojeva (Bemuli, Laplas i Gaus). Engleska akademija nauka je krajem XVIII vijeka stvorila pretpostavke za razvoj modemog osiguranja.
Prvo udruženo društvo za životno osiguranje New England Life je osnovano 1835 godine, a potom je osnovano još dvanaest drugih društava u oblasti životnog osiguranja, koja i danas postoje.
Od druge polovine XIX vijeka počinje treći period u istoriji osiguranja, kada država stupa na scenu osiguranja. Uvidjevši ogroman ekonomski i socijalni značaj osiguranja, država koristi pogodnosti osiguranja za svoje interese, kao što je akumuliranje kapitala, kojim osiguravači raspolažu relativno dug vremenski period. Osiguravajući kapital čini novi izvor akumuliranja sredstava državnih fondova, kao izuzetno važan za razvitak državnog kredita. Tako se savremeni fondovi osiguravajućih društava na nivou nacionalne ekonomije mjere u milijardama eura.