ELEKTRONSKA TRGOVINA

E-trgovina se može definisati kao obavljanje poslovnih transakcija elektronskim putem. Ona uključuje obavljanje poslovnih transakcija putem komunikacionih mreža, prije svega Interneta.
E-trgovina obuhvata sve forme poslovnih transakcija koje obavljaju i pravna i fizička lica, zasnovane na obradi i prenosu digitalnih podataka, uključujući tekst, zvuk i sliku. E-trgovina se može pojaviti između firme i kupca (takav je slučaj kada kupac naruči računar od firme Dell putem Web-a) ili između poslovnih partnera. Ona se takođe može obavljati između vlade i drugih strana, između pojedinačnih kupaca, i između firme i njenih radnika.
Individualni korisnici mogu da elektronski naručuju proizvode i usluge od online maloprodavaca, koji koriste informacione i komunikacione tehnologije za povezivanje sa svojim snabdjevačima i distributerima. Elektronski sistem plaćanja koristi se i u biznis prema biznisu i biznis prema kupcu modelu e-trgovine.
Primjena e-trgovine počela je ranih sedamdesetih godina prošlog vijeka, uvođenjem elektronskih poslovnih aplikacija (poznate kao elektronski transfer fondova) u velikim korporacijama i malom broju poslovnih firmi. Korišćenjem EDI proširili su se tipovi firmi koje su učestvovale u ovim poslovima, sa finansijskih institucija na proizvođače, prodavce na malo i usluge. EDI predstavlja razmjenu strukturiranih komercijalnih podataka između računara zasebnih firmi, izvršenu bez manuelne intervencije, elektronskim putem, posredstvom standardizovanih poruka koje zamjenjuju tradicionalne papirne komercijalne dokumente.
EDI je omogućio proširenje e-trgovine od finansijskih transakcija do drugih vidova obrade transakcija. Primjena e-trgovine se brzo širila sa komercijalizacijom Interneta ranih 1990-ih. Sada smo svjedoci mnogih novih primjena e-trgovine, do aukcija i elektronske nabavke.
Bez obzira na recesiju u računarskoj industriji, e-poslovanje ima eksponencijalni rast. Godine 1999. prihod od e-poslovanja iznosio je 58 milijardi US$, a 2005. blizu 2000 milijardi US$.