UNIVERZITET U TRAVNIKU

FAKULTET ZA MENADŽMENT I POSLOVNU EKONOMIJU

ETIKA I ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE 

-

SEMINARSKI RAD

-

Kandidat:                                                                       Mentor:

Lorena Slišković I-2916/17                                          doc. dr.Azra Sučeska 

Kiseljak, novembar 2019.

2

SADRŽAJ

1. UVOD......................................................................................................................................................2

2. EKOLOGIJA...............................................................................................................................................3

3. ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE......................................................................................................................4

4. EKOLOŠKA ETIKA I ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE.......................................................................................5

4.1.

Etika i životna sredina

......................................................................................................................6

4.2.

 Značaj etike (morala) za funkcionisanje ljudskog društva

.............................................................7

5. EKOLOŠKA SVIJEST I ETIČKO PONAŠANJE................................................................................................8

6. KVALITET ŽIVOTNE SREDINE I ODRŽIVOST RAVOJA ETIČKE ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE........................9

7. ETIČKA DIMENZIJA ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE.....................................................................................11

8. ZAKLJUČAK............................................................................................................................................13

Literatura.....................................................................................................................................................15

background image

4

2. EKOLOGIJA

Ekologija je nauka koja proučava međusobne odnose živih bića i životne sredine, ili tačnije - 

to je nauka koja izučava odnose živih bića prema sredini u kojoj žive, odnos sredine prema živim 

bićima i međusobni odnos živih bića u određenoj sredini. Ova nauka je utemeljena tek u 20. 

vijeku.

Naglo pogoršanje stanja prirode, sve veći broj zagađujućih materija koje se raznose atmosferom, 

tlom i vodenim površinama uslijed enormnog razvoja industrije i saobraćaja motornim vozilima, 

uz neštedljivo korištenje fosilnih goriva uglja, nafte i zemnog gasa, dovodi čovječanstvo, pa i 

ovu nauku, pred velike probleme hoda kroz budućnost. Porast svijetskog stanovništva do granica 

mogućeg   opstanka,   uz   istovremeno   smanjenje   klasičnih   izvora   energije   i   ograničenih   zaliha 

hrane zahtevaju ozbiljno preispitivanje čovjekovih želja i mogućnosti da skladno živi na Zemlji i 

sa njenom prirodom koja se sve više uništava ljudskim aktivnostima. 

Izmjene   globalne   klime,   sve   veći   porast   ugljendioksida   u   atmosferi   usljed   njegove   velike 

produkcije u industriji, ali i smanjenjem zaštitnog šumskog Zemljinog pojasa, planetarni efekti 

"staklene bašte", smanjenje ozonskog omotača koji zaustavlja škodljivo ultraljubičasto zračenje, 

uz istovremeni porast radioaktivnog zračenja uslijed sve većeg korištenja nuklearnih sirovina za 

dobijanje   neophodne   energije   i   upotrebe   i   gomilanja   atomskog   naoružanja,   govore   da   se 

čovječanstvo nalazi na tački velike prekretnice: ili će nastaviti dosadašnjim putem koji ga vodi u 

samoubilaštvo, ili će svoje aktivnosti i svoj život prilagoditi mogućnostima planete.

Jedna od najbitnijih i najraširenijih poruka ekologa je "misliti globalno a djelovati lokalno". To 

znači da nije dovoljno znati šta čovjeku prijeti, već je neophodno znati i kako se od tih pretnji 

sačuvati, pa i kako ih preduhitriti da se kao prijetnje i ne pojavljuju.

5

3. ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE 

Sredina   -   okruženje   (okružujući   prostor)   u   kojem   neka   organizacija   djeluje,   uključujući 

vazduh, vodu i zemlju, prirodne resurse, floru

1

, faunu

2

, ljude i njihovo međusobno djelovanje.

  Uslijed poremećene ravnoteže između prirodnih sistema za održavanje života i industrijskih, 

tehnoloških   i   demografskih   potreba   čovečanstva,   dolazi   do   ekološke   krize,   krize   okoline. 

Narušavanje   ekološke   ravnoteže   u   prirodi   tekovina   je   suvremene   civilizacije.   Iscrpljivanje 

prirodnih   resursa   je   došlo   do   kritične   granice,   pa   se   postavlja   pitanje   mogućnosti   njihovog 

korištenja u budućnosti. Tu se posebno misli na neobnovljive prirodne resurse u koje spadaju 

rezerve fosilnih goriva i ograničene rezerve ležišta metala.  

 

Sa razvojem tehnike i tehnologije, nauke i naučnih dostignuća, došlo je između ostalog i do 

opasnosti ugrožavanja čovoekove prirodne sredine, njegovog opstanka i njegove egzistencije. 

Drugim riječima došlo je do ekološke krize koja je poprimila globalni karakter. Uporedo sa 

ekološkom krizom, 50-ih godina XX vijeka, rađa se svijest da postoji evidentna opasnost za 

opstanak ljudske vrste.  Posljednjih godina velika pažnja se posvećuje očuvanju prirodne sredine 

u svim dijelovima svijeta i na svim nivoima, posebno u organizacijama. 

  Ne treba ni pominjati da je promjena klime na planeti upravo prouzrokovana čovjekovom 

djelatnošću. Došlo je do pregrijavanja planete, pa mnogi naučnici smatraju da ovo pregrijavanje 

predstavlja veliku opasnost za čovjekov život. Kao konkretna negativna posljedica zagrijevanja 

planete navodi se podatak da će do 2100. godine mora u cijelom svijetu porasti između 15 i 90 

cm, pa će gusto naseljeni dijelovi kopna nestati, a morska voda bi prodrla dalje u unutrašnjost i 

uzvodno uz rijeke, zagađujući pritom podzemne svježe vode. Osim opisanog problema, značajnu 

strepnju predstavljaju i ozonske rupe, nedostatak hrane, itd.

Mnogi ekološki problemi rješavaju se na nivou organizacije Ujedinjenih nacija, putem saradnje 

sa brojnim državama. Ujedinjene nacije organizuju brojne međunarodne konferencije o zaštiti 

životne   sredine,   organizuju   više   međunarodnih   skupova   koji   se   bave   pitanjima   unapređenja 

čovjekove životne sredine i slično. Tu je i tzv, program Ujedinjenih nacija za čovjekovu sredinu 

koji se bavi pitanjima sprječavanja zagađivanja vazduha i vode, kao i sprovođenju racionalnog 

korištenja prirodnih bogatstava. Koncept "održivi razvoj za održivu budućnost" podrazumjeva 

ravnotežu   između     potrošnje   resursa   i   sposobnosti   prirodnih   sistema   da   zadovolje   potrebe 

budućih generacija.

1

 Flora – biljni svijet

2

 Fauna – životinjski svijet

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti