Komunikacija

Termin komunikacije potiče od latinskog pojma communicare, što znači saopštiti, razgovarati. Komunikacija je, zbog toga, pojam u društvenim naukama koji uopšteno označava sveukupnost različitih oblika veza i kontakata među pripadnicima društva, a posebno prenošenje poruka s jedne osobe ili grupe na druge. Gledano sa stručne strane definicija kaže, da je komunikacija prvenstveno način razmenjivanja informacija ili prenošenja poruka uz pomoć unaprijed dogovorenog i razumljivog sastava sporazumjevanja. Komunikacija je najmanje ono što kažemo. Način “kako” to kažemo čini preko 90% udjela kod uspostavljanja odnosa i prihvatanja u međuljudskoj komunikaciji.
Komunikaciju možemo podjeliti u dvije sfere: Prva bi bila transmisiona komunikacija, što znači prijenos ili proslijeđivanje informacija.
Druga sfera podrazumijeva ritualnu komunikaciju, koja stoji za kulturološki pojam komunikacije i obuhvata jezik, govor, kulturne forme, ples, arhitekturu svojstvenu za svako novo doba, kao i muziku i umjetnost slikarstva, vajarstva, itd.
Jedna od ključnih riječi ovdje je informacija, (lat. oblikovati, obrazovati), koja je sam predmet poruke ili sadržaj komunikacije, ona je novo znanje. Poruka mora da ima svoj kod i kontekst. Kod, koji stoji za značenje određenog znaka i kontekst, koji mijenja smisao, funkciju i informativnu kvotu poruke.
Postojanje informacije uslovljeno je postojanjem tri elementa: postojanjem informacije, prijenosom informacije, razumjevanjem informacije i načina njenog prenosa.