Lan bezicne mreze

Bežične mreže

UVOD U BEŽIČNE MREŽE
„Bežične mreže su vrsta komunikacijske (računarske) mreže u kojoj medij prijenosa ne koristi kablove napravljene od bakra, legure ili stakla metala. Bežične mreže koriste radio valove kao medij preko kojeg se šalju podaci.“
Bežična mreža je fleksibilni podatkovni komunikacijski sistem koji koristi bežični medij, kao što je tehnologija radio frekvencija, za slanje i primanje podataka zračnim putem, minimizirajući potrebu za žičanim vezama.
Bežične mreže se koriste za povećanje mogućnosti, a ne za zamjenu, žičanih mreža i najviše se koriste da bi osigurali povezivanje mobilnog korisnika sa žičanom
mrežom. One koriste elektromagnetske valove za prijenos informacije sa jedne na drugu tačku ne oslanjajući se na fizičku vezu. Radio valovi se koriste kao radio nosioci jer jednostavno obavljaju funkciju isporuke energije udaljenom prijemniku. Poslani podatak se modulira radio nosiocem tako da se može tačnije rekonstruisati na prijemnom mjestu. Kada se podatak modulira radio nosiocem, radio signal zauzima više od jedne frekvencije, budući da se frekvencija ili brzina prijenosa bita modulirajuće informacije dodaje nosiocu.
Mogućnost bežične komunikacije postala je veoma interesantna za širok spektar IT aplikacija u posljednjih desetak godina (mada je razvoj ove tehnologije započeo još davnih 1940- tih godina).
Naročito su interesantna sljedeća četiri oblika bežičnih komunikacija:
1. ćelijski komunikacijski serveri
2. bežične LAN mreže
3. Bluetooth personalne mreže
4. bežične mreže za prenos podataka.

Osim toga, tzv. virtualne privatne mreže često se inkorporiraju u bežične komunikacije kao način za bezbijedno slanje privatnih poruka.
Porast broja i funkcionalnosti elektroničkih uređaja uz stalnu tendenciju njihove međusobne komunikacije dovodi do brzog porasta broja potrebnih žica i kabela kojim se ti uređaji povezuju.Ovo je jedan od razloga nastanka bežičnih mreža.
“Bežične mreže sa stajališta produktivnosti, pogodnosti i manjih troškova su u prednosti u odnosu na standardne žičane mreže, što se ogleda u sljedećem:

1. mobilnost: omogućuju mobilnim korisnicima pristup informacijama u realnom vremenu, tako da se oni mogu kretati unutar mreže bez prekida od strane mreže. Ova mobilnost pruža produktivnost i servisne mogućnosti koje nisu moguće sa žičanim mrežama.
2. brzina i jednostavnost instalacije. Instalacija bežičnog sistema može biti brza i jednostavna i može eliminisati potrebu za provlačenjem kabela kroz zidove i plafone.
3. doseg mreže. Mreža može biti proširena do mjesta koja ne mogu biti povezana žicama.
4. veća fleksibilnost. Bežične mreže pružaju veću fleksibilnost i lakše se adaptiraj na promjene u konfiguraciji mreže.
5. smanjenje vlastitih troškova, dok početno ulaganje zahtijevano za bežične mreže može biti veliko. Troškovi cjelokupne instalacije i troškovi njihovog “doživotnog” održavanja mogu biti značajno niži u dinamičkim sredinama.
6. skaliranje. Bežični sistemi mogu biti konfigurirani u različitim topologijama s ciljem postizanja specifične aplikacije i instalacije. Konfiguracije mogu biti lahko promijenjene od peer-to-peer mreža za mali broj korisnika do velikih infrastrukturnih mreža koje omogućuju roaming preko širokog područja.”

LAN (engl. Local Area Network)
LAN je računarska mreža namijenjena za lične računare (PC, personal computer).

„LAN može imati jedan ili nekoliko stotina čvorova (umreženih računara). Računari se najčešće umrežavaju specijaliziranim kabelima koji imaju veliku propusnost podataka (npr. UTP kabel) koji se priključuju na hub ili preklopnik. Komunikacija se odvija preko TCP/IP protokola. Najčešće umrežava radne stanice, računare, printere, servere i ostale uređaje. LAN omogućava dijeljenje podataka, uređaja kao i programa. LAN radi na najniža dva sloja OSI modela. Najčešći standardi koji se koriste su Ethernet, FDDI te Token Ring.
Half-duplex- u mrežama koje koriste CSMA/CD (en. carrier sense multiple access collision detect) tehnologiju kao što je Ethernet, slanje podataka se izvodi tako da mrežni uređaj koji treba slati podatak prvo nadgleda ima li drugih uređaja u mreži koji šalju podatak. Ako to nije slučaj, uređaj počinje slanje podataka. Dva uređaja ne mogu slati podatke istovremeno, ako se to dogodi uređaj čeka određeno vrijeme za ponovno slanje podataka, što obični korisnik i ne primjeti. Što je više uređaja u LAN-u to je veća šansa da se dogodi kolizija, i to je razlog što se performanse Ethernet mreže smanjuju ako se broj uređaja na jednoj mreži poveća. CSMA/CD mreže ne mogu u isto vrijeme slati i primati podatke.
Full-duplex preklopnici su omogućili istovremeno slanje i primanje podataka, tzv. full-duplex način rada. Sa preklopnicima mogućnosti i brzina Ethernet LAN mrežese povećala i unaprijedila. Sa 100 Mbps Ethernet mreža može prebacivati 200 Mbps podataka, no samo 100 Mbps može ići u jednom smjeru.“