Mehatronički lift

1.UVOD

Pod liftom se podrazumijeva trajno ugrađeno postrojenje za prevoz,koje opslužuje određene stanice korišćenjem kabine (koja se kreće između najmanje dvije čvrsto ugrađene vođice),čije mjere i konstrukcija omogućavaju pristup ljudima ili utovar tereta.Prema konsrukciji liftovi se dijele na:

•Liftovi za vertikalni prevoz putnika i tereta. Kod njih se kabina kreće u voznom oknu između najmanje dvije čvrsto ugrađene vertikalne vođice ili između vođica nagnutih najviše do 15° prema vertikali.

•Kosi liftovi. Liftovi čija se kabina kreće po čvrsto ugrađenim vođicama nagnutim za više od
15° prema vertikali.

Prema načinu pogona liftovi se dijele na:

•Liftovi na električni pogon.
• Liftovi na hidraulički pogon.

Liftovi kod kojih se kretanje kabine postiže elektromotorom direktno ili preko reduktora nazivaju se električnim liftovima.Kod ovih liftova se obično koriste elektromotori naizmjenične struje, konkretno trofazni asinhroni motori, ili elektromotori jednosmjerne struje. Što se reduktora tiče koriste se dvije vrste:
-pužni reduktor. Dobra osobina je tihi rad, jednostavna izrada i mogućnost samokočenja.Loša osobina je veoma mali stepen iskorištenja i mogućnost pregrijavanja, zbog toga se oni koriste za manje brzine kretanja lifta.
-zupčasti reduktor, od kojih se koriste planetarni i klasični uglavnom dvostepeni reduktori sa cilindričnim zupčanicima. Loša osobina ovih reduktora je bučnost, veća cijena, manji broj zuba u zahvatu,nemaju mogućnosti samokočenja.Dobra osobina im je da imaju visok stepen iskorištenja,što se pokazuje tokom eksploatacije i povoljni su za veće brzine kretanja lifta.

Električni liftovi bez reduktora mogu se upotrijebiti u zgradama različitih visina. Nosiva užad su jednim svojim krajem spojena na vrh kabine lifta i prebačena preko pogonske užetnjače sa žljebovima.Drugi krajevi užadi su pričvršćeni za protivteg koji se može kretati u vertikalnom pravcu po svojim vođicama.Zajednička težina kabine i protivtega pritiska užad u žljebove na pogonskoj užetnjači stvarajući potrebnu vučnu silu.Da bi se smanjilo opterećenje motora, usvaja se da je težina protivtega jednaka zbiru težine prazne kabine i polovine nosivosti lifta (težine putnika).Kako se kabina podiže tako se protivteg spušta, balansirajući opterećenje. Na ovaj način smanjuje se potrošnja energije, jer u bilo kojem trenutku motor treba da podiže najviše polovinu težine tereta.Sigurnost je obezbeđena upravljačkim uređajem (graničnikom brzine) koji aktivira hvatački uređaj ukoliko dođe do propadanja kabine.Odlikuju se time što ne posjeduju reduktor, već je pogonska užetnjača direktno spojena sa vratilom elektromotora, koje se zapravo obrće smanjenim brojem obrtaja u odnosu na elektromotore koji se koriste kod liftova sa reduktorom.U današnje vrijeme brzine liftova se kreću i do 18 m/s, što je primjenljivo samo za zgrade velike spratnosti, iz razloga što,ako bi se izvršila ugradnja jednog takvog lifta sa velikom brzinom u zgradu male spratnosti, desilo bi se da se zbog vremena ubrzanja i usporenja nazivna brzina lifta ne bi ni dostigla. Da bi dostigli tako velike brzine, liftovi se zasnivaju na konceptu primjene bezreduktorske pogonske sinhrone mašine sa permanentnim magnetima. U zavisnosti od koncepta izvedbe neka postrojenja ne zahtjevaju prostoriju za smještanje pogonske mašine i ostale opreme (mašinsku kućicu).