Odlomak

UVOD

Sa razvojem svetske trgovine u doba liberalizma, brzo je sazrela svest da prepreke, koje su pojedine države uvele nakon narastanja nacionalnih ekonomija radi zaštite svoje proizvodnje, odnosno zbog fiskalnih, političkih ili drugih interesa, ometaju nesmetani protok robe i usluga na globalnom nivou što je u velikoj meri smanjivalo profit, kao primarni interes u robnoj razmeni u XIX veku. Zbog toga su, već krajem istog veka, a naročito u XX veku, došle do izražaja tendencije koje su se kretale u dva pravca. S jedne strane, dolazi do pokušaja liberalizacije međunarodne trgovine putem zaključivanja sporazuma o uklanjanju trgovinskih, carinskih i vancarinskih barijera, dok.s druge strane dolazi do formiranja političkih i ekonomskih grupacija koje međusobno liberalizuju i uklanjaju, u okviru tih grupacija, sve barijere do određenog nivoa koji međusobno ugovaraju, uz stvaranje još čvršćih barijera za trgovinu prema trećim zemljama – nečlanicama.
Pod terminom fiskalna politika podrazumevamo način kako vlada bira trošenje svog budžeta u cilju pružanja javnih usluga i roba gradjanima, često ih nazivajući “troškovima”. Ove robe i usluge obuhvataju javnu infrastrukturu, edukaciju, zdravstvo, javnu sigurnost, pravosudje, itd. Vlada se zalaže da pronadje najbolje metode za finansiranje ovih troškova preko raznih vrsta poreza kao što su: PDV, carinske takse, porez na lična primanja, porez na prihode korporacija, doprinos za socijalnu sigurnost, itd.. U toku implementacije poreskih politika, vlada se trudi da osigura nizak nivo poreskih opterećenja i jednako tretiranje kako za biznise tako i za gradjane.
Ciljevi fiskalnih politika se menjaju i mogu da obuhvataju:

1. Alokacija javnih prihoda (porezi). Mnoge važne delatnosti za funkcijonisanje društva – edukacija, zdravstvo, javna sigurnost, socijalna zaštita, zaštita ambijenta, javne investicije – nebi bile moguće, ili se ne bi pružile na potrebnom nivou bez intervencije države. Da bi se otklonile ovi nedostaci, fiskalna politika koristi priklpljene prihode u budžetu i pomaže finansiranje ovih aktivnosti.
2. Makroekonomska satabilnost. Ekonomije mnogih razavijenih zemalja često su predmet mnogih stalnih trevenja. Eventualne stagnacije u ekonomiji često se reflektuju na porodični budžet, a nakon toga i na njihove troškove za robe i usluge. U njenim nastojanjima za eleminisanje ili smanjenje tavih gibanja, vlada koristi povremeno srestva fiskalnih politika kao poreske politike i javane rashode.
3. Podstrekivanje ekonomskog rasta. Izmedju izmena u porezima i javnih rashoda, vlada može da pomogne stimulisanjem ekonomskog razvoja
4. Ponovna raspodela prihoda. Dobitnici vladinih prihoda upotrebljavaju prikupljene prihode radi osiguranja javnih penzija; minimalni nivo prihoda za bolesn i e osobe, iznemogla lica, starije osobe, itd. Država koja daje visok prioritet ovim ciljevima, obično preporućuje upotrebu progresivnog sistema poreskih prihoda, znači da se oporezuju više oni koji imaju veće prihode.

Carine i carinski sistem odredjene države je od odgromnog značaja za razvoj i zaštitu domaće privrede. Bez modernih carina i carinskog sistema ne može se ostvariti ni privredni prosperitet zemlje, a niti njeno uključivanje u medjunarodne tokove. Carina je snažan izvor budžetskih prihoda države.  Carina i carinski sistem moraju da se stalno menjaju, dopunjuju i usavršavaju, sve u cilju da carina bude ekonomski faktor zaštite i razvoja domaće privrede.  Na tom planu, država ne može imati samo autonomna reženja, nacionalna rešenja, već su u carinski sistem moraju inkorporirati i savremena medjunarodna rešenja pre svega, predvidjena kod niza razvijenih država, kao i rešenja koja postoje u medjunarodnim organizacijama, pre svega u Svetskoj trgovinskoj organizaciji (STO). To je uslov, bez kojeg se ne može razvijati domaća privreda, niti uključivati ista u medjunarodne privredne tokove. Carina ima posebnu ulogu i pri premošćavanju carinskih i vancarinskih barijera koje postoje, posebno kod niza ekonomskih integracija, pa i carinska unija. U tim slučajevima, moraju se tražiti odgovarajuća pravna i ekonomska rešenja kako bi robe i proizvodi iz zemalja   koje se nalaze izvan takvih regionalnih ekonomskih integracija mogle da dopru i na tržištu (na primer, putem zaključivanja posebnih ugovora o carinskim preferencijama i drugih ugovora kojima bi se unapredila robna razmena izmedju zemalja ekonomske integracije i zemalja koje se nalaze izvan tih integracija

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari