Moralni odgoj

1. UVOD

Odgoj je složen proces formiranja društveno – pozitivne i cjelovite ličnosti i uspostavljanje interpersonalnih i intersocijalnih veza među ljudima koji obezbjeđuju progres pojedinca i društvene zajednice. To je proces izgrađivanja slobodne i svestrano razvijene ličnosti: shvaćen u širem smislu odgoj obuhvaća čitav proces razvijanja i oblikovanja ličnosti odgajanika. Odgoj je samo dotle odgoj, dok predstavlja svrsihodnu i u društvenom cilju usmjerenu djelatnost. Neintencionalni i slučajni uticaji ne pripadaju sferi odgojnih uticaja. “Nesvjesni odgoj nije uopće odgoj”. (Pataki). Odgajanom djetetu, pretpostavimo, želimo “samo najbolje”. Što bi to moglo biti? U društvenom smislu imamo načelnu dilemu: usmjeravati dijete prema univerzalnim (prirodnim? logičkim?) vrijednostima – vjerojatno kulturi i humanizmu – ili ga usmjeravati prema društvenim vrijednostima – materijalizmu i hedonizmu. Pored duševnog i tjelesnog zdravlja, skladni odnosi čine temelj kvalitetnog života. Upravo o odnosima ovisi da li će neka osoba biti sretna ili ne. O odnosima također ovisi da li je određena osoba uravnotežena ili ne. Šta doprinosi da je jedan broj djece nesiguran, neprijateljski raspoložen i nesretan? Ne postoji jednostavna povezanost između ponašanja roditelja i dječije ličnosti. Mnogi su faktori značajni i oni se međusobno prožimaju, naprimjer temperament djeteta, spol i starosna dob, kao i ličnost roditelja, iskustva i ideali. Iako ne postoji nikakav „pravi“ put za dobro roditeljstvo, ipak postoji nešto što roditelji mogu nastojati izbjeći.