Odgoj i obrazovanje osoba sa invaliditetom u Kantonu Sarajevo

Sva djeca se međusobno razlikuju. Te razlike se očituju u tjelesnom izgledu, intelektualnim sposobnostima, stečenim iskustvima, vještinama, znanju, ponašanju te po onome što vole ili ne vole. Sve navedene razlike proizlaze iz različitosti obitelji iz kojih djeca dolaze, stečenih iskustava, naslijeđenih osobina i mnogih drugih čimbenika. Neka djeca uče brže, neka sporije. Neko dijete će lakše savladati čitanje, a nekome će teže biti shvatiti matematiku. Često je razlog tome nepoznat, a objašnjenja različita: od toga da dijete ima smanjene intelektualne sposobnosti do toga da ono ne vidi ili ne čuje dobro kao ostala djeca samo iz razloga što sjedi u zadnjoj klupi Ono što je svoj djeci jednako, jest činjenica da djeca uče kroz interakciju s ljudima, s njihovim roditeljima, braćom, sestrama, vršnjacima te kroz iskustva različitih okolina u kojima žive, dom, susjedstvo i škola.
Za razvoj djece je bitna socijalizacija koja se odvija preko različitih čimbenika: obitelj kao najvažniji, najraniji čimbenik socijalizacije uz pomoć kojeg dijete upoznaje načine ponašanja, okolinu u kojoj živi i vrijednosti društva u kojem se odvija njegova daljnja socijalizacija. S tim ”predznanjem” dijete kreće prema drugim čimbenicima socijalizacije: školi i vršnjacima. U školi dijete nastavlja učiti o vrijednostima društva u kojem će aktivno sudjelovati i način na koji će to sudjelovanje obavljati. Također, uči i o društveno definiranoj hijerarhiji i odnosu između različitih osoba. Škola, kao formalna obrazovna institucija omogućava stjecanje različitih kompetencija koje su temelj pripreme za radnu okolinu u kojoj se upoznaje s novim stupnjem različitosti i odnosa između osoba.