Ogranicenost resursa

1. Uvod

Prije nego što počnemo sa razradom zadane teme, neophodno je definisati ekonomiju kao nauku u kontektu upravljanja resursima.Ekonomija (dolazi od grčke riječi Oikonomia; oikos – kuća, nomos – zakon) je naučna disciplina koja proučava kako društva upotrebljavaju oskudne resurse da bi proizvela određena dobra i usluge i raspodijelila ih među ljudima.
U osnovi gore navedene definicije su dvije ključne zamisli u ekonomiji:
1. Sva su dobra oskudna. Ne postoji način da neka zemlja može proizvoditi beskonačne količine dobara. Iz toga proizlazi da bez obzira na to koliko ekonomija neke zemlje bila razvijena ona ne proizvodi dovoljno da bi mogla zadovoljiti čak i mali broj želja svih svojih stanovnika.
2. Pošto su želje neograničene, a dobra ograničena ekonomija mora pronaći način da dobra proizvodi na najefikasniji mogući način. Efikasnost je, dakle, druga bitna odrednica savremenih ekonomija.
U okviru seminarskog rada biće obrađena tematika koja se tiče ogrničenosti prirodnih resursa, a pri izradi rada je korištena sva dostpuna relevantna literatura.
2.Ekološka održivost i ekonomski razvoj

Svjetsko stanovništvo u periodu od 1870 – 200. godine poraslo je za 5,1 puta, dok je svjetska proizvodnja porastla za oko 35 puta. Koncentracija bogatstva između zemalja u globalnoj ekonomiji je, također, jedan od velikih problema globalne ekonomske održivosti. Početkom ovog vijeka u sedam najrazvijenijih zemalja bilo je koncentrisano 62% BDP svijeta. U međuvremenu, do kraja prve decenije ovog vijeka učešće G-7 je smanjeno na 55%, ali je to još uvijek velika neravnomjernost u učešću i stvaranju svjetskog BDP. Navedeni podaci o kretanju svjetske proizvodnje i svjetskog stanovništva pokazuju da je svjetska proizvodnja povećana za 7 puta brže u odnosu na svjetsko stanovništvo. Istovremeno, danas u svijetu ispod linije siromaštva živi milijarda stanovnika, dok su dodatne dvije milijarde stanovnika blizu linije siromaštva.
Enorman rast proizvodnje, koji su prije svega generirale industrijski najrazvijenije nacije, a potom i brzorastuće mnogoljudne nacije u svijetu, utiče na sve veću degradaciju čovjekove okoline, klimatske promjene i uništavanje prirodnih resursa kao osnove dugoročne održivosti svih društava i ekosistema u cjelini. Stepen potrošnje energenata, posebno fosilnih goriva je osnovni faktor koji je doveo do problema klimatskih promjena koje ugrožavaju opstanak stanovništva u državama u kojima veliki procenat stanovništva živi u obalnom ili priobalnom pojasu.
Topljenje lednika na Sjevernom polu, kao i na planinskim masivima, te deforestacija nekih od globalno ekološki najvažnijih proizvođača kisika (prašume u Brazilu u pojasu Amazona) dovode do velikih poremećaja.Nekontrolisan ekonomski rast baziran na neracionalnoj upotrebi energenata, kao i stalnim regionalnim vojnim i političkim sukobima u borbi za korištenje tih resursa, dovodi u pitanje kako ekološku tako i ekonomsku održivost i političku stabilnost globalnog sistema. U narednoj tabeli prikazani su podaci o velikom porastu upotrebe fosilnih goriva. Ekonomska nauka i globalni ekonomski sistem će morati odgovoriti na izazove sve oskudnijih osnovnih izvora života na zemlji: proizvodnje kvalitetne hrane za sve ljude u svijetu, proizvodnje pitke vode i osiguravanja smanjivanja emisija štetnih materija u atmosferu, kako bi bilo moguće održati dugoročne trendove razvoja. Bez adekvatnog rješavanja problema koji ugrožavaju osiguravanjedovoljne proizvodnje i racionalnog korištenja ovih najoskudnijihfaktora rasta, u dugom roku bi se mogle desiti veoma neželjene dezintegrativneposljedice u većini društava u svijetu. Civilizacijska dostignuća države blagostanja, demokratskih sloboda i ulaganja u istraživanje i razvoj naprednih tehnologija, koja su u posljednjih dvije stotine godina razvijana u zapadnim društvima, mogla bi biti dovedena u pitanje. Uz zajedničko koordiniranje ekonomskih politika i znatno veću spremnost na djelotvornu saradnju svih država u svijetu dugoročno održiv razvoj je moguć.