Povijest sporta

POVIJEST SPORTA

Najstariji tragovi ljudskog bavljenja sportom stari su čak šest tisuća godina. Još oko 4000. godine prije Krista, Kinezi su se bavili gimnastikom i tjelovježbom. To je ono što pouzdano znamo, no mnogi povjesničari uvjereni su da je sport i puno stariji te da se čovjek njime bavio još otkako je postao svjesno biće.
Nema točnih podataka jesu li se u drevnoj Kini i natjecali u gimnastici, ili su je prakticirali kao vid zdravog života pa se može reći kako su najstarija sportska natjecanja ona koja su se prije više od tri tisuće godina održavala u Egiptu (hrvanje) i Srednjoj Americi. Na području koje su obitavale civilizacije Asteka i Maja igrala se i prva momčadska igra – danas je nazivamo jednostavno Srednjoamerička igra loptom. Cilj je bio ubaciti loptu kroz jedan od dva “gola” ili “koša”, odnosno kamene prstenove postavljene iznad igrališta. Lopta se nije smjela udarati dlanovima, šakama ili nogom ispod koljena pa su najbolji igrači bili izuzetno vješti u udaranju kukovima, butinama i nadlakticama.
Nešto kasnije, najranije 500 godina prije Krista, pojavljuju se i prve momčadske igre koje nalikuju na danas nam dobro poznate i popularne sportove. Kinezi igraju “cuju” (doslovan prijevod je “šutni loptu”!), nalik današnjem nogometu, Rimljani igraju harpastum, vrlo sličan ragbiju, a Gali na području današnje Irske igraju hurling. Iako ga mnogi smatraju pretečom hokeja na travi, važno je spomenuti da se hurling i dan danas igra u Velikoj Britaniji, ali i SAD-u, Australiji te nekim afričkim i južnoameričkim državama i tako se može nazvati najstarijim momčadskim sportom kojim se ljudi i danas bave.
Kako bi se dobio uvid u pojedine športove bitno je spomenuti određene činjenice vezane uz povijesti športa. Šport je nastao s prvim čovjekovim aktivnostima kao što su lov i ribolov. U antičko doba fizičke su se aktivnosti razvijale posvuda u svijetu kroz razne oblike igre. U 4. stoljeću šport je postao razbibriga barbara: dvoboji, turniri, streličarstvo i dr. Igre s loptom nisu bile dobro prihvaćene, a ponekad su bile čak i zabranjivane.
Kasnije, u doba renesanse šport se širi i postaje igrom. Riječ „šport“ dolazi od stare francuske riječi „desport“ koja znači zabava.
Najstariji tragovi ljudskog bavljenja športom stari su čak šest tisuća godina. Još oko 4000. godine prije Krista, Kinezi su se bavili gimnastikom i tjelovježbom. Nema točnih podataka jesu li se u drevnoj Kini i natjecali u gimnastici ili su je prakticirali kao vid zdravog života pa se može reći kako su najstarija športska natjecanja, prema dostupnim saznanjima, ona koja su se održavala prije više od tri tisuće godina u Egiptu (hrvanje) i Srednjoj Americi.
Od 11. do 15. stoljeća na području gdje su bile civilizacije Asteka i Maja igrala se i prva momčadska igra s loptom. Cilj je bio ubaciti loptu u protivničko polje, kroz obruč obješen u zraku.
Lopta se nije smjela udarati dlanovima, šakama ili nogom ispod koljena pa su igrači loptu mogli udarati samo laktima, bokovima i koljenima.
Tenis je u nastao u 13. stoljeću. Nazvali su ga „jeu de paume“. Mečevi su se održavali u dvorištima srednjovjekovnih kuća koje su imale natkrivene galerije gdje su stajali gledatelji. Kasnije su se počele graditi natkrivene dvorane.
Nizozemci su u srednjem vijeku bili oduševljeni golfom. Koristili su se pastirskim štapom koji se nazivao „kolf“. Laganim kretnjama na klizaljkama po zamrznutim površinama nastojali su ubaciti lopticu u cilj.
U 15. stoljeću holandski su pomorci donijeli kolf u Škotsku. S obzirom da je u Škotskoj zemlja mekana, pastiri su kopali rupe koje su im bile cilj u koji su ubacivali lopticu. Tako je kolf postao golf.