Promet i kvaliteta prometa

PREDMET I PROBLEM ISTRAŽIVANJA

Predmet istraživanja je analiza tehnologije i organizacije rada u prometnom poduzeću za javni putnički promet. U ovom radu ćemo istražiti zahtjeve putnika i probleme s kojima se prijevoznici svakodnevno susreću.
Temeljni problem istraživanja ovog seminarskog rada je javni prijevoz putnika. Jedan od najvećih problema suvremenih gradova, posebno velikih gradova, je promet. Od uspješnosti rješavanja toga problema ne zavisi samo cirkuliranje ljudi i roba, nego i ukupna kvaliteta života u gradu. Većina suvremenih gradova kronično je opterećena zastojima u uličnom prometu, bukom, onečišćenim zrakom, nedostatkom mjesta za parkiranje i konfliktom pješaka i motornih vozila. S druge strane, javni gradski prijevoznici svakodnevno se susreću sa stalnim padom broja korisnika ( putnika ) svojih usluga.

RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE

Predmet i problem istraživanja odredili su radnu hipotezu, te smo potvrdili da je život nezamisliv bez javnog gradskog prijevoza putnika. Iako nam je promet prijeko potreban donosi nam mnoge negativne učinke koji se odražavaju na ekološki sustav.

SVRHA I CILJ ISTRAŽIVANJA

Svrha ovog rada je kako zadovoljiti sve zahtjeve potrošaća, a da pri tome prijevoznik dobiva određenu naknadu, te je dužan voziti po propisima. Putnik je dužan platiti cijenu prijevoza i ponašati se u skladu s propisima u prijevoznom sredstvu, što znaći da ne smije biti glasan, ometati vozača dok vozi jer bi to moglo ugroziti sve putnike a i samog vozača.

ZNANSTVENE METODE

Znanstvena metoda je postupak koji se primjenjuje u istraživanjima sa svrhom tumačenja pojava ili svojstava te na taj način dolazimo do novih znanstvenih spoznaja.
Pri stvaranju seminarskog rada korištene se sljedeće znanstvene metode:

• Metoda analize i sinteze,
• Metoda apstrakcije i dokazivanja,
• Metoda sustava,
• Metoda komparacije,
• Metoda generalizacije i specijalizacije.

STRUKTURA RADA

Seminarski rad je podjeljen na 4 dijela:
U prvom dijelu, Uvodu, definirani su predmet istraživanja, problem istraživanja, postavljena je radna hipoteza,  svrha i ciljevi istraživanja, te su navedene korištene znanstvene metode i dan je pregled strukture rada.
U drugom dijelu smo definirali opće pojmove prometa.
Treći dio govori o kvaliteti prometa te o općim uvjetima koje prijevoznik treba zadovoljiti u pogledu putnika.
U posljednjem četvrtom dijelu, Zaključku, dajemo vlastito mišljenje kako je bolje koristiti javni prijevoz putnika od privatni,te smo ukazali na nedostatke prometa.

OPĆI POJMOVI PROMETA

Promet je prijevoz ljudi, dobara i informacija s jednog mjesta na drugo. Promet sačinjavaju: infrastruktura (ceste, željeznička pruga, aerodromi, luke…), prometala (cestovna vozila, željeznička vozila, zrakoplovi, brodovi…) i operacije (svjetla, znakovi, kontrola zračnog prometa). Promet se dijeli na kopneni, zračni i vodni promet. U kopneni promet spada cestovni i željeznički promet, a u vodni spada riječni i pomorski promet.U Hrvatskoj je najrazvijeniji cestovni promet, a slijedi ga željeznički.
Prijevoznik je domaća ili strana fizička ili pravna osoba koja ima licenciju za obavljanje prijevoza u cestovnom prometu,
Javni prijevoz je prijevoz, koji je pod istim uvjetima dostupan svim korisnicima prijevoznih usluga,
Putnik je osoba koju prijevoznik prevozi uz naknadu,
Javni linijski prijevoz putnika u cestovnom prometu« je prijevoz koji se obavlja na određenim relacijama i po unaprijed utvrđenom voznom redu, cijeni i općim prijevoznim uvjetima, kao međužupanijski i županijski linijski prijevoz putnika.
Linija je relacija ili skup relacija obavljanja prijevoza u cestovnom prometu, od početnog do završnog kolodvora, odnosno stajališta, na kojoj se prevoze putnici po registriranom i objavljenom voznom redu s jednim ili više polazaka.
Prijevoz za vlastite potrebe je prijevoz osoba ili tereta koji bez naknade obavljaju pravne ili fizičke osobe, radi zadovoljavanja proizvodnih ili uslužnih potreba u okviru svojih djelatnosti.

POJAM PRIJEVOZNOG PROCESA

Prijevozni proces kao proizvodni proces u prometu je specijalizirana djelatnost koja pomoću prometne suprastrukture i prometne infrastrukture prevozeći robu ili ljude sa jednog mjesta na drugo organizirano savladava prostorne i vremenske udaljenosti stvarajući novi, nematerijalizirani, proizvod promjenom mjesta predmeta prijevoza tj. prometnu uslugu. U procesu prijevoza odnosno stvaranju novog proizvoda predmeti prijevoza se ne troše i na njima se ne obavlja nikakva materijalna promjena, ali se obavlja kao osnovni smisao prijevoznog procesa » promjena mjesta predmeta prijevoza «. Proces prijevoza, kao proizvodni proces stvaranja prometne usluge, odlikuju tri temeljne ili opće značajke.
Prva značajka procesa prijevoza je ta da se prijevozni proces sastoji u savladavanju
prostornih razlika. Za razliku od procesa u drugim oblastima materijalne proizvodnje, on se odvija u prostoru i nije vezan za neko određeno mjesto. To je ujedno i najvažnija značajka prijevoznog procesa, značajka koja nije svojstvena niti jednom drugom proizvodnom procesu i koja ima vrlo važne posljedice na tijek i način odvijanja prijevoznog procesa, na specifičnosti zaposlenih u prometu, na značajke rada prijevoznih sredstava itd.
Druga bitna značajka prijevoznog procesa je u tome da su u prometu proces proizvodnje i proces potrošnje u vremenskom i prostornom pogledu jedinstveni. Prometna usluga postoji samo tada kada se odvija prijevozni proces i samo ondje gdje se odvija prijevozni proces. Ona se, dakle, može trošiti jedino istodobno s procesom njezine   proizvodnje.