2
1. UVOD
Potreba za informacijama natjerala je čovjeka da uspostavlja veze sa raznim izvorima informacija i da
stvara mreže preko kojih će sebi olakšati prikupljanje, prenos, skladištenje i obradu podataka. Naglim
razvojem računarske tehnologije posljednjih godina (povećanje performansi uz pad cijena) i sa
pravom eksplozijom Interneta, broj korisnika računara i računarskih mreža raste vrtoglavom brzinom.
Sa sve moćnijom računarskom opremom svakodnevno se uvode novi servisi, a istovremeno se u
umrežavanju postavljaju viši standardi. Vremenom su se mrežni sistemi razvijali da bi danas dostigli
nivo praktičnog efikasnog okruženja za razmjenu podataka.
Počeci umrežavanja vezuju se za prve telegrafske i telefonske linije kojima su se prenosile
informacije do udaljenih lokacija. Dostupnost i fleksibilnost tehnologija današnjih savremenih
računarskih mreža omogućava da se sa bilo koje tačke na planeti može povezati na mrežu i doći do
željenih informacija. U poređenju sa nekadašnjom cijenom korištenja servisa mreža, cijena
eksploatisanja današnjih mreža je sve niža. Računarske mreže su danas nezamenjivi dio poslovne
infrastrukture, kako velikih, tako i malih organizacija. Poznavanje tehnologije i korištenje mreža čak
izlazi iz okvira primjene u poslovanju (koje može da obezbjedi poslovnu prednost organizacijama -
npr. elektronska trgovina omogućava i malim firmama konkurentnost na tržištu) i zalazi u ostale
aspekte života čovjeka postajući dio opšte kulture.
Računarska mreža može biti prost skup dva ili više računara, koji su povezani adekvatnim
medijumom i koji međusobno mogu da komuniciraju i dijele resurse. Koristi se za prenos kako
digitalnih tako i analognih podataka, koji moraju biti prilagođeni odgovarajućim sistemima za prenos.
Mrežom se prenose računarski podaci, govor, slika, video, a aplikacije na stranama korisnika mogu
biti takve da se zahtjeva prenos podataka u realnom vremenu (govor, video i sl.) ili to ne mora biti
uslov (elektronska pošta, prenos datoteka i sl.). Mreža se sastoji od računara, medijuma za prenos
(žica, optičko vlakno, vazduh i sl.) i uređaja kao što su čvorišta, svičevi, ruteri itd. koji čine
infrastrukturu mreže. Neki od uređaja, kao što su mrežne kartice, omogućavaju vezu između računara
i mreže.
Svaka mreža se može svesti na slijedeće dvije osnovne cjeline: hardversku i softversku. Hardversku
cjelinu sačinjavaju mrežni čvorovi (nods) u kojima se vrši obrada informacija, fizički spojni putevi i
dijeljeni resursi. Čvorovi su djelovi mreža u kojima dolazi do obrade podataka. Postoje dve vrste
čvorova: čvorovi u kojima se vrši stvarna obrada i oni predstavljaju ciljne čvorove (hosts), i čvorovi
kojima je uloga da usmeravaju informacije (routers). Dijeljeni resursi su hardverski (štampači, ploteri,
faks mašine, diskovi i sl.) ili softverski elementi (datoteke, baze, aplikacije i sl.). Softversku cjelinu
mreže čine protokoli – pravila po kojima se vrši komuniciranje (razmena podataka) u mreži,
operativni sistemi koji su u direktnoj komunikaciji sa hardverom računarskog sistema (i imaju
podršku za mrežni hardver i mrežne protokole) i korisnički mrežni softver.
4
4. PRIMJENA RAČUNARSKIH MREŽA
Od pojave prvih računarskih mreža do današnjih snažnih personalnih računara pokazalo se da
računarske mreže povećavaju efikasnost i smanjuju cijenu obrade podataka. Dijeljenje računarskih
resursa putem računarskih mreža ostvaruje se kroz:
•
Dijeljenje informacija
•
Dijeljenje računarskog hardvera i softvera
•
Centralizovanu administraciju pri obradi podataka.
Shodno tome računari koji su dio računarske mreže mogu da međusobno dijele:
•
Dokumente
•
Elektronske poruke
•
Softver za obradu teksta
•
Softver za praćenje projekata
•
Ilustracije, fotografije, video i audio datoteke
•
Štampače
•
Faks mašine
•
Modeme
•
CD – ROM uređaje i druge izmjenljive memorije
•
Hard diskove.
Mogućnosti računarskih mreža se permanentno šire, a također se otkrivaju i novi načini dijeljenja
resursa i komunikacije među računarima.
4.1.
DIJELENJE INFORMACIJA
5
Sposobnost brzog i jeftinog dijeljenja informacija predstavlja jednu od najvažnijih primjena
tehnologije umrežavanja računara. Poznato je da je elektronska pošta najčešći servis za koji
ljudi koriste Internet. Mnogi poslovni ljudi specijalno su investirali u računarske mreže da bi
mogli da koriste prednosti komunikacije na bazi elektronske pošte.
Omogućavanjem dijeljenja informacija, računarske mreže mogu da smanje
potrebu za
papirnom komunikacijom, povećavaju efikasnost i korisnicima omoguće istovremeni pristup
skoro svim podacima koji su im potrebni.
4.2.
DIJELJENJE RAČUNARSKOG HARDVERA I SOFTVERA
Prije pojave računarskih mreža, korisnici računara su imali potrebu za sopstvenim štampačima,
crtačima i drugim periferijskim uređajima. Mreže omogućavaju da nekoliko ljudi istovremeno dijeli
podatke i periferijske uređaje.
Mreže mogu da se koriste za dijeljenje i standardizovanih aplikacija, kao što su procesori teksta,
programi za tabelarno izračunavanje, baze podataka inventara itd., da bi se omogućilo da bilo ko
unutar mreže, koristi iste aplikacije i istu verziju te aplikacije.
Ovim je omogućeno da se dokumenti lakše dijele, kao i da je obuka korisnika efikasnija. Ljudima je
lakše da potpuno ovladaju jednim programom za obradu teksta nego da uče četiri ili pet različitih
programa ovog tipa.
Slika 3: DIjeljenje štampača na mreži
