Rodgersova teorija ličnosti
2
UNIVERZITET U TRAVNIKU
EDUKACIJSKI FAKULTET
ODSJEK ZA RAZREDNU NASTAVU
ROGERSOVA TEORIJA LIČNOSTI
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA OSNOVE PSIHOTERAPIJE I
SAVJETOVANJA
Kandidatkinja: Profesor:
Čohadžić Amina Prof.dr. Mirha Šehović
Travnik,januar 2014.godine
3
SADRŽAJ
FENOMENOLOŠKI PRISTUP......................................................................- 5 -
TENDENCIJA ZA AKTUALIZACIJOM I SAMOAKTUALIZACIJOM. - 6 -
STVARNI / IDEALNI SELF I OBRANE SELFA.......................................- 7 -
POTPUNO FUNKCIONIRAJUĆA OSOBA.................................................- 9 -

5
FENOMENOLOŠKI PRISTUP
Rogers se strastveno zauzimao za humanističke vrijednosti i vjerovao je u
naslijeđenu dobrotu u ljudima što je mnoge privuklo. Rogersova teorija je bazirana na
kliničkom iskustvu rada s klijentima, kao i Freudova no u suprotnosti s Freudom je njegovo
gledište da su ljudi bazično dobri i zdravi. On mentalno zdravlje vidi kao normalnu progresiju
života, a mentalnu bolest, kriminalitet i druge ljudske probleme kao iskrivljenje te prirodne
tendencije.
Njegov pogled na ljudsko ponašanje je «izvanredno» racionalan. Po njegovom
mišljenju srž ljudske prirode je u suštini pozitivna. Prema Rogersovoj teoriji osnovni podaci
o čovjeku su sadržani u fenomenološkom, što znači doživljenom ili svjesnom dijelu ličnosti.
Ti su podaci simbolizirani i zbog toga dostupni direktnom proučavanju. Osobne percepcije i
ukupno iskustvo pojedinaca čine njegov fenomenalni svijet (fenomenalno polje). Osnovni
strukturalni aspekt ličnosti je self (Fulgosi, 1997).
Fenomenalno polje ljudi uključuje sve doživljaje dostupne u datom trenutku, i svjesne
i nesvjesne (Rogers, 1959; prema Pescitelli; 1996). Tijekom razvoja dio tog polja se
diferencira i to postaje pojedinčev
self
(Hall i Lindzey, 1985; Rogers, 1959; prema Pescitelli;
1996). Self je centralni konstrukt u Rogersovoj teoriji. Razvija se kroz interakciju s drugima i
uključuje svjesnost postojanja i funkcioniranja. Self-koncept je organizirani set karakteristika
koje pojedinac zapaža kao svojstvene sebi (Ryckman, 1993; prema Pescitelli; 1996). Velikim
djelom je baziran na socijalnim evaluacijama koje je pojedinac doživio.
TENDENCIJA ZA AKTUALIZACIJOM I SAMOAKTUALIZACIJOM
Teorija je temeljena na “snazi života” koju naziva
tendencija za aktualizacijom
.
Može se definirati kao motivacija prisutna u svakoj životnoj formi kako bi se razvili
potencijali najviše što je moguće. Rogers vjeruje da sva stvorenja teže da ostvare najviše od
sebe. Rogers je ovom jednom potrebom ili motivom zahvatio sve ostale motive koje spominju
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti