Strateški menadžment – Pitanja

1.) STRATEŠKI MENADŽMENT, PROCES ODLUČIVANJA, PROCES ODLUČIVANJA PREMA ADIŽESOVOJ METODOLOGIJI

STRATEŠKI MENADŽMENT je proces sa više faza djelovanja, dinamički proces strateškog upravljanja prema kojem bi preduzeće na svom području djelovanja postizalo uspjeh, da bude optimalno, to jeste da bude efektivno u ostvarivanju ciljeva i efikasno u korištenju resursa.
Definicija strateškog menadžmenta podrazumjeva potrebu objašnjenja dva pojma strategija (oblik upravljanja) i menadžmenta (sprovode strategiju).
STRATEGIJA predstavlja specifičan način, oblik odlučivanja i niz aktivnosti koje poduzimaju menadžeri s namjerom ostvarivanja ciljeva preduzeća. Pri donošenju strategija postavljaju se tri ključna strateška pitanja.

• Gdje se sada nalazimo?
• Gdje želimo stići?
• Na koji način želimo dostići poslovnu poziciju i ostvariti strateške i finansijske ciljeve?

Strateški menadžment svoje aktivnosti provodi u tri faze:

• utvrđivanje misije, vizije i strateških ciljeva
• analiziranje internog i eksternog okruženja
• izbor osnovnih strategija, kako bi dostigla željena opcija

MENADŽMENT znači upravljanje, odnosno efikasan način poslovanja. Efikasan način upravljanja obuhvata sljedeće menadžerske funkcije:

• planiranje
• organiziranje
• kadrovsko popunjavanje
• vođenje i
• kontroliranje

Koristi od strateškog menadžmenta su:

• Doprinosi poboljšanju komunikacija
• Povećanje razumjevanja
• Doprinosi povećanju produktivnosti
• Potiće preduzeće na inicijativu

Menadžeri predlažu i provode strategiju da bi se:

• Predlagali i uvodili biznisi (poslovi)
• Jačala konkurentska pozicija preduzeća
• Zadovoljili potrošaći
• Postigli ciljevi preduzeća

PROCES ODLUČIVANJA
Odlučivanje, donošenje odluka i upravljanje važno jepravo svakog preduzeća. Poslovno odlučivanje je usmjereno ka:

• razvijanju resursa
• unapređenju postupaka u procesima
• upravljanju rizicima
• kreiranju strategija

Odluke menadžera se dijele na:

1. Metode i postupci u korištenju (programirane i neprogramirane)
2. Usmjerenost na širinu problema (strateške- misija, vizija i strateški ciljevi, taktičke, operativne)
3. Mogućnost promjena (ireverzibilne – na primjer u ugovorima, obavezuju i nemjenjaju se; reverzibilne – pri promjenama uslova se mijenjeju)
4. Način donošenja (individualne, grupne, kolektivne)
5. Ostali različiti aspekti (eksperimentalne, oprezne, uslovne i zakašnjele)

Menadžment ima važnu ulogu u vezi s rukovođenjem organizacijom da bi se stvorili uslovi za ostvarenje strateških ciljeva. Organizaciona struktura treba biti podesna strateškim opcijama kako bi se iste mogle efikasno provoditi.

PROCES ODLUČIVANJA PREMA ADIŽESOVOJ METODOLOGIJI
Prema Adižesu promjene u vanjskom okruženju donose određene probleme. Pri rješavanju problema menadžment treba da postiže uspjeh, a uspjeh je vezan za donošenje efektivnih odluka koje se trebaju efikasno implementirati. Dva ključna faktora ovosni su o tome kako je organizacija organizovana za donošenje i implmentaciju odluka. Ova dva faktora u svom odnosu stvaraju unutar organizacije određeni konflikt. Pravilno usmjeren konflikt je konstruktivan, a nepravilno usmjeren konflikt je destruktivan. Donošenje kvalitetnih odluka uslovljeno je postojanjem i ostvarenjem četiri funkcije, i to:

• postizanja i usluge (uloga p)
• administriranja (uloga a)
• preduzetništva (uloga e)
• integracija (uloga i)

Svaka od uloga ima svoj vremenski raspon i različit organizacioni uticaj.. Ostvarenjem uloge „P“, organizacija je djelotvorna, jer zadovoljava potrebe onih zbog kojih postoji, zadovoljava potrebe kupaca. Ostvarenjem uloge „A“ organizacija je kratkoročno efikasna. Ostvarenje funkcije „E“ čini organizaciju dugoročno efektivnom. Dugoročnu efikasnost osigurava ostavrenje uloge „I“.