Stroboskop

1- UVOD
Stroboskop (grčki strobos= vrtjeti, skopein- promatrati) je uređaj za mjerenje brzine vrtnje u otvorenom sustavu. Stroboskop postoji u različitim izvedbama za različite upotrebe Ne koristi se u zatvorenim automatskim sustavima bez čovjeka. To je optički mjerni instrument koji radi tako da stvori optičku varku za ljudsko oko kao posljedica tromosti. Promatrač promatra bijelu točku na disku pričvrščćenom na osovinu. Disk se osvijetli titrajućim svjetlom. Ako frekvencija titranja odgovara brzini vrtnje, promatraču se čini da marker (svjetla točka) miruje. U suvremenim stroboskopima svjetlosnim impulsima upravlja elektronički sklop pa se može neposredno na njemu očitati brzina. Razvojem poluvodičke industrije omogućena je izrada jačih stroboskopa koji svoju primjenu nalaze u zabavnim svrhama; na primjer u diskotekama. Stroboskop najčešće koriste mehaničari i autoelektričari.
Stroboskop je izumio 1832. Austrijanac Simon Ritter von Stampfer. On ga je sam nazvao ”stroboskopskim krugovima” I time dao ideju za kasniji naziv ”stroboskop” koji se i danas koristi u znanosti. Široj znanosti je pak u tadašnje vrijeme bio poznat pod nazivom ”čarobni krugovi”.

1

2-PRIMJENA
Stroboskop ima mnoštvo primjena i navedene su samo neke od njih:

-u privatnom području stroboskop se koristi među ostalim i diskoklubovima ili kod mjerenja brzine vrtnje kod gramofona
– u industriji se koristi kako bi pokazao broj okretaja rotirajućih strojeva ili kod otkrivanja pogrešaka kod strojeva
– u medicini se koristi za vrijeme EEG snimanja se mozag može stimulirati tako da se pacijenta izloži svjetlosnim bljeskom od 0,5 do 30 Hz; efekt stroboskopije se koristi kako bi se kretnje glasnica raspustile i tako otkrilo oboljenja glasovnog sustava
– znanost koristi stroboskope u vezi meskalina i trimetoksiamfitemina (TMA) kako bi se njihovi učinci modificirali
– u zračnim lukama kako bi noću osvjetljavali prostor sljetanja
-u optici, autoindustriji itd.
Stroboskop ispušta svjetlost u pravilnim razmacima. Ako je okolina dovoljna tamn, ljudsko oko će se prilagoditi osvjetljenju koje proizvodi stroboskop i prema tome vidjet će samo slike u trenutku kada stroboskop osvjetli okolinu. Nastaju prividni pokreti koji nastaju kao posljedica mirujućih slika.
Kod korištenja stroboskopa kod mjerenja brzine vrtnje se na predmetu koji se promatra uvijek treba postaviti raster. Kreće li se i vremenu između dvije svjetlosti za točno jednu mjeru rastera ili za višestruko veći prirodan broj onda će se u svjetlu uvijek pojaviti isti uzorak koji će se onda pričiniti mirujućim. Ako su nam intervali između svjetlosti te veličina rastera poznati možemo izračunati brzinu vrtnje.