Stvari kao objekti građanskog prava

UVOD

Građanskopravni pojam stvari nije uvijek jednak s pojmom stvari koje su stvorile npr. prirodne znanosti ili čak i neke druge grane prava. Tako se ne bi u građanskopravnom smislu moglo smatrati stvarju otvoreno more, zemljina atmosfera, Zemljina kugla itd. Budući da te stvari nisu u pravnom smislu prostorno ograničene, ne javljaju se kao objekt građanskopravnih odnosa. Neke, međutim, mogu biti i jesu objekti prava, npr. međunarodnog prava.
Interesantno bi bilo, za bolje razumijevanje, spomenuti pojam dijelova čovječjeg tijela. Postavlja se pitanje da li su oni stvari u pravnom smislu. Tako, npr., kosa, brada, brkovi nisu stvari. Stoga, kada bi netko iz objesti odrezao kosu muškarcu ili ženi, ne bi to bilo oštećenje stvari nego povreda tijela. Međutim, već odrezana kosa postaje stvar u pravnom smislu. Dakle, vidimo potrebu za pravnim oblikovanjem pojma stvari jer neki slučajevi određivanja nisu nimalo jednostavni. U ovom radu ću prikazati stvari kao objekt građanskog prava i detalje koji čine da stvar spada u ovu ili onu kategoriju te pravnu i praktičnu važnost klasifikacije.

POJAM OBJEKTA

Objekti građanskopravnih odnosa su stvari, činidbe, imovina i osobna neimovinska dobra povodom kojih pravni subjekti stupaju u te odnose.

POJAM STVARI

Stvari u građanskopravnom smislu su materijalni dijelovi prirode, koji se mogu osjetilima primijetiti, koji su prostorno ograničeni i koji postoje u sadašnjosti, ili za njih postoje pretpostavke da će doista nastati u budućnosti.
Stvari u smislu Zakona o stvarnim pravima Republike Srpske su materijalni dijelovi prirode, koji mogu biti u vlasti fizičkog ili pravnog lica, osim ako zbog svojih prirodnih svojstava ili ograničenja na osnovu posebnog zakona nisu podobne da budu objekat prava svojine i drugih stvarnih prava.
Stvari u smislu ovog zakona su i skup stvari i prava koja su zakonom izjednačena sa stvarima.  Time se prihvaća podjela stvari na tjelesne (res corporales) i netjelesne (res incorporales). Netjelesne su stvari sva imovinska prava osim prava vlasništva, dakle stvarna prava na tuđoj stvari (založno pravo, pravo služnosti i dr.) i obvezna prava (tražbine).