SREDNJA ŠKOLA „TRAVNIK“ NOVA BILA
Medicinska škola
Fizioterapeutski tehničar
ZAVRŠNI RAD
PREDMET: Fizi
kalna terapija
TEMA: Terapija ultrazvukom
Učenica: Mentorica:
Vanja Ljubanić Prim. Dr. Sadija Kajimović
Fizijatar
Nova Bila
Svibnja 2018.godine
1
UVOD
Sonoterapija (
sonus
-zvuk,
terapea
-liječenje) predstavlja primjenu akustične energije u
terapijske svrhe, ali i u dijagnostičke.
Pod zvukom, odnosno zvučnim valom se podrazumijeva mehaničko treperenje tvari kroz
čvrste, tekuće i plinovite sredine. Svi zvučni valovi su longitudinalni mehanički valovi.
Međutim, naše osjetilo sluha prima kao čujni zvuk samo one čija se frekvencija kreće između
16 i 16000 titraja u jednoj sekundi (16-16000 Hz). Izvan ovih granica prostiru se za nas
nečujni
,
infrazvučni i ultrazvučni valovi. Prema tome cijela skala zvučnih valova se dijeli na:
Infrazvuk – frekvencije do 16 Hz
čujni zvuk – frekvencije od 16 do 16 000 Hz
ultrazvuk – frekvencije preko 16 000 Hz
Infrazvuk je longitudinalni mehanički val, frekvencije ispod praga čujnosti, a nastaje, na
primjer, pri radu motora koji se sporo kreću. Pri kratkotrajnom djelovanju, u prometu na
primjer, javlja se glavobolja, slabljenje pažnje, povećana razdražljivost, dok pri dugotrajnom
djelovanju, naročito frekvencije od 7Hz, dolazi do nekoordiniranog rada unutarnjih organa,
njihovog oštećenja, krvavljenja i smrti, pa su zato ovi valovi nazvani zracima smrti.
Čujni zvuk je zvuk sa frekvencijom između 16Hz i 16 000 Hz, i veoma je značajan za
normalan rad čovječjeg organizma jer je poznato da se izoliranost od zvuka vrlo teško
podnosi. Čujni valovi se koriste u raznim granama medicine (neurologiji,otorinolaringologiji
itd.) i to uglavnom u dijagnostičke svrhe.
2
1. ULTRAZVUK
Ultrazvuk je jedan od najmlađih agenasa fizikalne medicine. Biološko djelovanje
ultrazvuka otkrio je francuski fizičar Paul Langevine 1917. godine. Terapijska primjena
ultrazvuka počela je 1928. godine, a prvi rezultati su objavljeni tek 1939. godine. Ultrazvuk
predstavlja akustične vibracije koje se pružaju u obliku longitudinalnih kompresiranih valova,
malih valnih dužina i vrlo visokih frekvencija, nečujnih za ljudsko uho. Životinje percipiraju
ultrazvučne valove koje čovjek i ne osjeća, a dokaz je predosjećanje zemljotresa. Slijepi miš
emitira krike, frekvencije u području ultrazvuka, koji se odbijaju od prepreka, a zatim ih
prima osjetilom sluha i tako nadoknađuje gubitak vida. Ultrazvuk se ponaša slično
svjetlosnim zracima i uglavnom slijedi zakone u optici i akustici.
1.1. Fizička svojstva ultrazvuka
Ultrazvučni valovi su nečujni, longitudinalni, mehanički valovi koji izazivaju oscilacije
čestica sredine u pravcu prostiranja vala. Ultrazvuk koji se koristi u medicini ima većinom
frekvenciju 870 000 Hz i valnu dužinu od 0,4 mm, kao i izvjesna fizička svojstva zajednička
sa zvukom,a to su: ista brzina prostiranja kroz istu sredinu (na istoj temperaturi), pravolinijsko
prostiranje kroz istu sredinu, refleksija (odbijanje), superpozicija (sumiranje), interferencija
(uzajamno poništavanje) i koncentracija vala.
Ultrazvučni valovi se od zvučnih valova razlikuju po: frekvenciji, valnoj dužini, intenzitetu, te
prostiranju kroz plinovitu sredinu.
Najvažnija razlika između ultrazvuka i zvuka je u tome da je za ultrazvuk dovoljno prisustvo i
najmanjeg sloja plina da bi nastala njegova refleksija. Za dobijanje posebno visokih jakosti
ultrazvuka koristi se pojava koncentracije ultrazvučnih valova pomoću specijalnih
ultrazvučnih leća, i na taj način se postiže inenzitet koji vrši razaranje tkiva u dubini, a pri
tome koža i okolno tkivo ostaju nepromjenjeni. Brzina ultrazvuka je brzina kojom sukcesivne
zone kompresije prolaze kroz tvar i ona varira od vrste sredstva. Tako se ultrazvuk najsporije
prostire kroz zrak – oko 300 m u sekundi, u tkivima ta brzina iznosi oko 1200-1500 m u
sekundi, dok se kroz kost prostire brzinom od 3 300 m u sec., odnosno brzina prostiranja je
jednaka proizvodu valne dužine i frekvencije.
