2
UVOD
Prije nego što se upustimo u detaljniju obradu ove teme, treba da upoznamo sam pojam
troškova poslovanja trgovinskog preduzeća. Cilj svake ekonomske aktivnosti jeste ostvarenje
profita. Da bi taj cilj bio ostvaren neophodno je dobro poznavanje troškova jer se njihovim
pravilnim vođenjem i obračunom omogućava njihovo smanjenje, a sve to vodi već
pomenutom cilju.
Troškovi predstavljaju vrijednosno izraženo trošenje ekonomskih dobara, proizvodnih
činilaca u cilju proizvodnje i prodaje učinaka organizacije i ostvarenja dobiti po tom osnovu.
U njihovoj osnovi mora da stoji količinski izražena potrošnja ekonomskih dobara ili
količinska komponenta troškova. Potrošnja ekonomskih dobara mora da bude u vezi sa
učincima, odnosno učincima uslovljena. Utrošene količine dobara moraju biti vrijednosno
izražene, ili vrednovane po odgovarajućim cijenama (cjenovna komponenta troškova).
Radi pravilnijeg i tačnijeg obračuna troškova vrši se raščlanjavanje troškova po
pojedinim organizacionim jedinicama, kupcima, teritorijama kao i drugim jedinicama i
nosiocima u preduzeću.
Osnovni cilj izučavanja materije u ovom radu je upoznavanje sa obračunom troškova i
njegovim značajem za poslovanje preduzeća, zatim upoznavanje sa sistemima obračuna
troškova, dublja analiza obračuna mjesta troškova.
4
Nosioci troškova su konačni učinci preduzeća namjenjeni prodaji ili internom aktiviranju. U
fazi prodaje nosioci troškova postaju nosioci uspjeha.
U zavisnosti od toga iz koje proizvodne djelatnosti potiču, razlikujemo:
-
nosioce troškova osnovne djelatnosti,
-
nosioce troškova sporedne djelatnosti i
-
nosioce troškova pomoćne djelatnosti.
Obračun nosilaca troškova uključuje jedinični obračun nosliaca troškova,tj.
kalkulaciju učinaka, i vremenski (periodični) obračun, tj. zbirni obračun troškova po
nosiocima za pogonsko-obračunski period.
Periodični obračun podrazumijeva:
1. uključivanje početne nedovršene proizvodnje kao ishodišne vrijednosti nosilaca
troškova u njihovom obračunskom periodu
2. vezivanje direktnih troškova odnosno perioda za odgovarajuće nosioce troškova
3. posrednu alokaciju opštih troškova na nosioce i odvajanje toškova koji se ne
uključuju u vrijednost zaliha
4. završnu podjelu ukupnih troškova nosilaca na završenu i nezavršenu proizvodnju na
kraju obračunskog perioda.
Kratkoročni analitički obračun rezultata nastoji da, koristeći podatke obračuna
nosilaca troškova i svoje analitičke podatke o prihodima od prodaje proizvoda i usluga,
obračuna rezultate organizacionih dijelova, grupa proizvoda, proizvoda i sl., odnosno njihove
doprinose ukupnom poslovanom rezultatu preduzeća, na način da njihove informacije posluže
u svrhe planiranja i kontrole rezultata preduzeća.
2. ULOGA OBRAČUNA MJESTA TROŠKOVA
2.1. Zadaci obračuna mjesta troškova
Osnovni zadatak obračuna mjesta troškova koji određuju njegovu ulogu je da:
1. obezbjedi što tačnije kalkulacije učinaka preduzeća za potrebe bilansiranja, politike
formiranja prodajnih cijena i analitičkog obračuna rezultata;
2. obezbjedi podlogu za kontrolu troškova po područjima odgovornosti za troškove;
3. obezbjedi podatke o relevantnim troškovima za odlučivanje, kada su u pitanju
odluke o dijelovima preduzeća.
Prvi zadatak se odnosi na informaciono opsluživanje narednih faza obračuna troškova
i učinaka. Taj se zadatak ostvaruje:
vezivanjem opštih troškova za mjesta troškova,
internom realokacijom troškova između mjesta troškova,
utvrđivanjem diferenciranih kalkulacionih kvota opštih troškova po mjestima
troškova u svrhe daljeg prenosa njihovih troškova i
upućivanjem opštih troškova prema nosiocima troškova kojima pripadaju.
5
Druga dva zadatka se odnose na neposrednu informacionu podršku menadžmenta u
ostvarenju njegovih aktivnosti sistematske upravljačke kontrole i donošenja poslovnih
odluka.
2.2. Pojam i izbor mjesta troškova
„Mjesto troškova je uži organizacioni dio preduzeća, fabrike ili pogona, za koje je
moguće, svrsishodno i isplativo obračunati troškove i učinke.“
Mjesta troškova treba da budu izabrana tako da:
1. predstavljaju područja odgovornosti za troškove,
2. da se za njih mogu pronaći ključevi, odnosno jedinice učinka za priznavanje
troškova mjesta troškova na teret nosilaca troškova, ili drugih mjesta troškova,
3. da se za njih bez teškoća mogu vezati troškovi koje svojim poslovanjem i radom
prouzrokuju.
Organizacione dijelove proizvođačkog preduzeća, s obzirom na prirodu poslova koji
se u njima obavljaju,možemo svrstati u dva glavna funkcionalna područja:
1. proizvodnu i
2. neproizvodnu djelatnost.
U zavisnosti od zadatka koje obavljaju, organizacioni dijelovi proizvodne djelatnosti
mogu se sistematizovati u tri uže cjeline:
1. osnovnu djelatnost,
2. sporednu djelatnost i
3. pomoćnu djelatnost.
Osnovna djelatnost predstavlja glavnu proizvodnu djelatnost. Ona obuhvata one
organizacione dijelove proizvođačkog preduzeća u kojima se proizvode proizvodi zbog kojih
je ono i osnovano.
Na primjer, u jednoj fabrici sokova, u osnovnu djelatnost spadaju: proizvodnja
koncentrata soka, priprema soka i njegovo flaširanje.
Pored njih u osnovnu djelatnost spada i priprema proizvodnje i slične djelatnosti,
odnosno organizacioni dijelovi koji na odgovarajući način doprinose normalnom
funkcionisanju procesa rada unutar osnovne djelatnosti.
Po pravilu, proizvodi osnovne djelatnosti se izrađuju za tržište. Kao takvi „nose“ i sve
troškove prozvođačkog preduzeća, pa se zato i zovu „nosioci troškova“.
Oni predstavljaju i nosioce uspjeha, jer se prilikom njihove prodaje javlja i određeni
rezultat.
Sporedna djelatnost obuhvata one organizacione dijelove proizvođačkog preduzeća
koji se bave oplemenjivanjem otpadnih materijala ili daljom preradom proizvoda osnovne
djelatnosti.
Tu spadaju i organizacioni dijelovi koji se bave proizvodnjom ambalaže za pakovanje
proizvoda iz osnovne djelatnosti.
Proizvodi iz sporedne djelatnosti takođe imaju karakter robne proizvodnje, odnosno
namjenjeni su tržištu. Prema tome i oni predtavljaju nosioce troškova.
Pomoćna djelatnost obuhvata one organizacione dijelove proizvodne djelatnosti čiji je
zadatak da obezbjede normalne uslove za funkcionisanje osnovne i sporedne djelatnosti,a
takođe i neproizvodnih djelatnosti.
