Uloga trenera u sportu

1.    UVOD

U ovom radu će biti opisane sve one specifičnosti koji nosi trenerski posao sam po sebi. Poći će se od psiholoških profila i znanja da se na njih utiče, a veći dio će se posvetiti klasičnim funkcijama trenera u radu sa rukometnom ekipom. Najviše se pažnje daje samoj igri, jer trener pored toga što je prijatelj sa igračima, on mora da bude i lider, autoritet i onaj čija će biti zadnja. Samo takvim pristupom je moguće od grupe mladih ljudi, još nedovoljno izgrađenih kao ličnosti stvoriti jedan kompaktan kolektiv kojem će svako znati svoje mjesto i na osnovu kojeg će cijelo tim da funkcioniše. Svi faktori, a veliki je njihov broj, trener bar u velikoj većini mora da ima u vidu, kako ne bi izgubio konce iz ruku, jer svako separatisanje bilo kojeg činioca znači da cijeli mehanizam ne radi, a sistem koji funkcioniše može da se uruši. S toga je važno da trener bude taj koji je kompletna ličnost, jer samo ekipe sa dobrim igračima i vrsnim trenerom mogu da budu najbolje.

2.    PEDAGOŠKA ULOGA TRENERA

Promatrajući jednu od najprihvatljivijih pedagoških teorija o razvoju ličnosti, < teorija samoaktiviteta >, koja kaže da razvoj pojedinca zavisi o nasleđenim dispozicijama , o njegovoj samoaktivnosti, ali i o okolini u kojoj se razvija, dolazimo do zaključka da je uloga trenera izuzetno velika u formiranju ličnosti mladih sportista. Stoga je od esencijalne važnosti da sa djecom mlađe i srednje školske dobi, koja čine populaciju škole rukometa, rade stručno educirani kadrovi, koji posjeduju psihološka i pedagoška znanja, te primjenjuju odgovarajuće metode s obzirom na dobne specifičnosti i razvojne značajke mladih rukometaša. Potrebno je podrobnije opisati lik i uloge trenera u radu sa mladim rukometašima. Od trenera se traži da bude pažljiv, srdačan, strpljiv, susretljiv, da vjeruje u zajednički uspjeh i rad, da bude mladom rukometašu pri ruci , u svim, pa i u tzv. kriznim situacijama ili, te da zrači radnom energijom i optimizmom. Trener mora posjedovati sve karakteristike dobrog učitelja tj. mora biti dobar komunikator, stručnjak i odgajatelj.

2.1 Trener kao komunikator

Komunikacija i međusobno razumevanje od velike su važnosti u trenažnom procesu kako za trenera tako i za sportistu, čak što više, one su temelj uspešnog rada. Upravo iz ovog razloga komunikacija između trenera i sportista ne sme biti jednosmerna već dvosmerna. Nažalost u svakodnevnoj praksi često možemo iz svlačionica čuti negodovanje sportista ( odraslih ili mladih ) da je trener u svojim stavovima pretvrd, da ne uvažava mišljenja sportista, da ne dopušta čak ni da se mišljenja iznose, te da ne daje ni najmanji prostror za kreativnost. Ovaj fenomen povezuje se sa karakternim osobinama ličnosti trenera, ali i sa njegovom nestručnošću, te bi ga u svakom slučaju trebalo izbegavati. Nezavisno na koji način trener i sportista komuniciraju, potrebno je u svrhu lakšeg i bržeg razumivanja brinuti se o sledećem: