Odlomak

UVOD
Informacije finansijskog računovodstva su veoma znacajne informacije i one se mogu koristiti u upravi (menadžmentu) preduzeca.To su veoma znacajne informacione osnove koje menadžment koristi u donošenju poslovnih odluka. One moraju biti, po formi i sadržini, uskladjene sa informacionim potrebama menadžmenta. A to je, upravo, sadržaj upravljačkog računovodstva .
Aktivnost upravljackog racunovodstva zadovoljava potrebe samo rukovodilaca preduzeca. Znacajno je i da je ovo racunovodstvo orijentisano ka buducnosti. Na osnovu informacija upravljackog racunovodstva menadžment mora da bude u stanju da planira, da donosi odluke i potom da prati njihovo sprovodjenje. Sve te aktivnosti iziskuju informacije koje pomažu anticipiranju i predvidjanju buducih poslovnih dogadjaja u preduzecu.Preciznije receno, aktivnost upravljackog racunovodstva se bavi izveštavanjem o onome što se ranije dogodilo u preduzecu, u meri i na nacin kako bi se te finansijske informacije mogle iskoristiti u anticipiranju buducnosti.
Kao što je vec rečeno i finansijsko i upravljačko racunovodstvo predstavljaju znacajnu informacionu osnovu za upravljanje poslovanjem, odnosno neophodan sistem za podršku poslovnom odlucivanju u svakom preduzecu. Pri tome, upravljacko racunovodstvo, ima dominantnu i nezamenljivu ulogu za menadžment preduzeca. Informacije upravljackog racunovodstva mogu biti kvantitativne i kvalitativne, finansijske i nefinansijske. Tradicionalni metodi procesiranja informacija baziraju se na korišcenju kvantitativnih finansijskih informacija. Posledica takvog pristupa jesu modeli poslovnog odlucivanja u upravljackom racunovodstvu koji fokusiraju kombinaciju finansijskih akcija i vrlo malo koriste nefinansijske indikatore i netradicionalne informacione izvore. Upravljacko racunovodstvo ima nezamenljivu ulogu u planiranju i kontroli poslovnih aktivnosti, koje se sve više temelje na netradicionalnim metodama, tehnikama i informacijama.
Na osnovu gore rečenog, moguce je dati jedno odredjenje upravljackog racunovodstva:Upravljacko racunovodstvo obuhvata procese i tehnike kojima se dolazi do

1.
UPRAVLJANJE KAO PROCES

Upravljanje poslovanjem predstavlja univerzalni proces u modernom industrijskom svetu, odnosno kontinuiranu aktivnost u savremenom preduzecu. U svakom preduzecu donose se najraznovrsnije poslovne odluke, koordiniraju razlicite aktivnosti, postupa se sa ljudima i komunicira sa okruženjem. Veliki broj upravljackih aktivnosti ima svoje karakteristicne prilaze za rešavanje specificnih problema. Usled toga, iako se na nivou preduzeca može govoriti o jedinstvenom upravljanju poslovanjem, upravljacki sistem svakog preduzeca predstavlja zapravo integralni skup više upravljackih podsistema. Upravljacki sistemi jesu funkcije preduzeca, kojima se isto tako mora upravljati.
Upravljanje postaje sve važnijim od momenta kada rad postaje sve specijalizovaniji, a broj operacija se povecava, dok razvoj novih tehnologija stvara i probleme i dileme u poslovanju. Isto tako i kompleks medjuljudskih odnosa u uslovima razvoja novih tehnologija konstantno dovodi do novih izazova za funkciju upravljanja.
I upravo zbog naglog povecanja znacaja upravljanja u preduzecu, mnoga istraživanja u razlicitim disciplinama koncentrišu se pre svega na problematiku upravljanja u preduzecu. Rezultat svih tih napora i razlicitih pristupa upravljanju, jeste i doprinos racunovodstva, finansija, marketinga, psihologije i drugih naucnih disciplina (a u isto vreme i funkcija u preduzecu) poboljšavanju nacina razmišljanja i postavljanju novih odnosa u oblasti upravljanja.
Savremeno upravljanje poslovanjem preduzeca je rezultat sinteze i primene znanja i analitickih pristupa razvijenih u brojnim naucnim disciplinama. Usled toga je i jedan od centralnih problema u upravljanju preduzecem sadržan u uspostavljanju ravnoteže-balansa, izmedju razlicitih pristupa upravljanju , s jedne strane i potrebe primene prikladnog koncepta u specificnim situacijama koje iziskuje odredjeni problem, s druge strane.
Efikasno upravljanje podrazumeva postojanje sledecih preduslova:
• konkurentsko tržište proizvoda ili usluga,
• dominaciju ekonomske nad društvenom ulogom preduzeca,
• profesionalizam u obavljanju menadžmentske aktivnosti,
• postojanje korporativne organizacije i
• postojanje tržišta deonica.
Za razumevanje procesa upravljanja (menadžmenta) znacajno je indentifikovanje osnovnih funkcija koje zajedno cine ovaj proces. Pri tome, razliciti autori nude razlicite nazive za funkcije upravljanja. No, može se reci da je sasvim prihvatljivo mišljenje J. Masia koji govori o sedam aktivnosti upravljanja:
1. Odlučivanje – proces izbora izmedju alternativnih akcija (odluka);
2. Organizacija – proces odredjivanja strukture i alokacije poslova;
3. Kadrovanje – proces selekcije, probnog rada i promocije kadrova;
4. Planiranje – proces u kome rukovodilac anticipira buducnost i pronalazi alternativne poteze koje može povuci u poslovanju;
5. Kontrolisanje – proces merenja tržišnih karakteristika i vodic ka ostavrenju osnovnih ciljeva preduzeca;
6. Komuniciranje – proces u kome se ideje prenose drugim radi realizacije planiranih poslovnih rezultata; i
7. Vođstvo – proces u kome se obavlja subordinacija radi ostvarenja zajednickih ciljeva.
Međutim, ne treba izgubiti iz vida cinjenicu da svaka organizacija zapravo predstavlja skup različitih pojedinaca i grupa pojedinaca; da svaki pojedinac ima svoje potrebe i razloge ulaska u organizaciju, da se potrebe menjaju, kako pojedinca tako i grupe; da vodjstvo preduzeca mora težiti da zadovolji sve razlicite potrebe, pobude i razloge svih pojedinaca i grupa (radnika, akcionara, kreditora, kupaca i dr.); da zadovoljenje svih ovih potreba mora biti praceno i efikasnošcu i efektivnošcu organizacije.
Očigledno je da je proces upravljanja poslovanjem veoma složen jer traži od rukovodioca da podjednako dobro organizuju proces poslovanja, izaberu prave kadrove, motivišu ih na efikasan rad, planiraju realno i profitabilno poslovanje, komuniciraju sa zaposlenima, kontrolišu proces poslovanja i donose operativne i strateške poslovne odluke.
U ovom nizu permanentnih aktivnosti koje cine proces upravljanja, donošenje poslovnih odluka predstavlja svakako najosetljiviju fazu, ili bolje receno cin, jer pogrešno doneta odluka može ugroziti ne samo rast i razvoj organizacije, vec i njen opstanak.
Na precac donesene odluke trebalo bi da predstavljaju danas samo vrlo retke izuzetke, sa obzirom na posledice koje sobom povlace. Poslovna odluka treba da proistekne na osnovu procesa planiranja i kontrole ostvarenja planskih velicina u operativnom smislu, odnosno da omoguci planiranje i kontrolu poslovanja u strateškom pogledu.
Doneti poslovnu odluku od strane pojedinca- znaci izvršiti odredjen izbor, jer se bira izmedju dve ili više alternativa. Prema njenoj suštini i elementima, odluka redovno ne predstavlja momentalni intuitivni izraz volje, vec rezultat smišljenog prosudjivanja i saznanja pojedinca.
Svaka poslovna odluka koju donosi pojedinac mora da prodje sve faze procesa do njenog donošenja, a to znaci:
• da se mora unapred utvrditi cilj koji tom odlukom treba postici,
• da treba definisati konkretan problem koji ovom odlukom treba rešiti,
• da je neophodno obezbediti podatke i odgovarajuce informacije za donošenje optimalne odluke,
• da je obavezno izvršiti analizu i ocenu dobijenih podataka i informacija,
• da je potrebno formulisati odredjena prognoziranja dejstva takve odluke,
• da treba definisati rešenja konkretnog problema koja omogucava ova odluka i
• da, konacno treba definisati i formirati samu poslovnu odluku.
Razume se da je ovo okvirni obrazac procedure u procesu donošenja poslovne odluke i da se u praksi moraju respektovati i izvesna odstupanja, zavisno od konkretnog poslovnog cilja, problema i konkretne odluke kojim treba postici taj cilj i rešiti problem. Jer, postoji nekoliko vrsta poslovnih politika (osnovna, tekuca, razvojna), od kojih svaka traži odgovarajuce odluke za svoju uspešnu realizaciju. Isto tako, treba imati na umu da se poslovno odlucivanje kao aktivnost upravljanja poslovanjem mora zasnivati na respektovanju osnovnih kriterijuma za odlucivanje. Ti kriterijumi su pre svega finansijske prirode, jer se svaka poslovna odluka verifikuje kroz njeno dejstvo na osnovne finansijske parametre – ekonomicnost, likvidnost, sigurnost, nezavisnost i profitabilnost.
Doneta poslovna odluka postaje planska velicina koja je predmet kontrole, kako bi se organizacija kao celina kretala ka ostvarenju željenih – zadatih planskih velicina.
Treba naglasiti da obavljanje složenih aktivnosti procesa upravljanja traži od rukovodilaca da raspolažu kvalitetnim spektrom najrazlicitijih informacija, kako bi odluke koje donose bile što je moguce optimalnije.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Komentari