SADRŽAJ:
1. UVOD
2. OPĆENITO O ŠPEDICIJI
2.1. DEFINICIJA ŠPEDICIJE
2.2. VRSTE ŠPEDITERSKE DJELATNOSTI
2.3. ZAKONSKI PROPISI I PRAVNI POLOŽAJ ŠPEDITERA
2.4. EUROPSKI PRAVNI SUSTAV
2.5. ANGLOSAKSONSKI PRAVNI SUSTAV
2.6. POLOŽAJ ŠPEDITERA U HRVATSKOM PRAVNOM SUSTAVU
3. POSLOVI MEĐUNARODNOG ŠPEDITERA
3.1. DISPOZICIJA
3.2. POZICIONIRANJE
3.3. ZAKLJUČAK UGOVORA O PRIJEVOZU ROBE
3.4. PRIHVAT ROBE RADI OTPREME
3.5. OTPREMA, DOPREMA I PROVOZ ROBE
3.6. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O UKRCAJU, ISKRCAJU I PREKRCAJU
ROBE
3.7. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRANSPORTNOM OSIGURANJU
3.8. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU ROBE
3.9. OBAVLJANJE POSLOVA U VEZI SA CARINJENJEM ROBE
3.10.
INFORMIRANJE NALOGODAVCA
3.11.
FAKTURIRANJE
3.12.
BILANCIRANJE
4. ORGANIZACIJA POSLOVA “TRANŠPED” – a d.d.
5. POSLOVNA PRAKSA
ZAKLJUČAK
LITERATURA
1.
UVOD
Vanjsko – trgovinska djelatnost, a pogotovo izvoz je vrlo važan
čimbenik za svaku tvrtku koja proizvodi odnosno izvozi vlastiti proizvod
ili izvozi proizvode drugih proizvođača. Da bi se mogao realizirati uvoz
potrebno je izvoziti.
Izvoz proizvoda od velike je važnosti za državu, a ne samo za
proizvođača, odnosno izvoznika. Od izvoza država dobiva devizni priliv
što je vrlo važno za:
- dobivanje ino kredita
- razvoj industrije, tehnologije, znanosti, obrazovanja
- promet i veze i dr.
U svakom izvoznom i uvoznom poslu ključna osoba koja koordinira
promet tj. prijevoz robe od krajnjeg proizvođača do krajnjeg korisnika je
špediter. On omogućava da se premoste kilometarske barijere, pravilnim
izborom prijevoznog sredstva, osiguranja te općenito brigom za robu dok
ona ne dođe do svog krajnjeg cilja kojeg je nalogodavatelj odredio.
Ta zadaća nije niti jednostavna niti bez rizika. Zato je potrebno da
špediter savršeno poznaje zakonske propise svoje zemlje i zemlje u koju
se roba otprema, da poznaje klauzule, te da posjeduje dobre veze sa
prijevozničkim poduzećima, osiguravateljskim kućama, brodarskim
agentima, bankama, carinskim ispostavama i ostalim sudionicima
izvozno – uvoznog posla.
U Hrvatskoj danas postoji cijeli niz špediterskih kuća koje se bave
organizacijom cjelokupnog transporta, ali postoje i manji špediteri koji
organiziraju i specijalizirani su samo za određeni vid transporta.
1
komitentove robe u svoje ime i za račun komitenta, ali i on može
obavljati prijevoz robe.
Špediteri se mogu u vanjskotrgovinskom procesu, pa sukladno time
i u carinskom postupku pojavljivati:
1. kao komisionari koji obavljaju poslove po nalogu, ali u svoje
ime,
2. kao agenti koji obavljaju poslove po nalogu nalogodavca i u
njegovo ime.
Špedicija je uslužna djelatnost, koja se bavi organiziranjem i
premještanjem (otpremom i dopremom) robe u prostoru i koordinacijom
svih učesnika u premještanju robe.
Premještanjem robe podrazumijeva se cijeli sustav djelatnosti koje
omogućavaju nesmetano kretanje robe. Bitno je u prvom redu
poznavanje robe i njezinih bitnih obilježja, zatim pronalaženje
najpovoljnijeg puta, zatim uskladištenje robe, kao i osiguranje carinskih
formalnosti (ako se radi o kretanju robe preko granice), pa utovar,
istovar, kvantitativna i kvalitativna kontrola robe, financiranje kao i neke
druge djelatnosti.
Špedicija je jedan složen dinamički sustav međusobno povezanih
raznih faktora.
Špediter bi morao dobro poznavati Zakone zemalja kroz koje roba
prolazi kao i tehnike međunarodne trgovine, međunarodne transportne
propise, trgovačke propise, bankarske, osiguravajuće i carinske
propise kao i sve nastale promjene i izmjene na tom planu kako bi
omogućio svom komitentu što ekonomičniju otpremu odnosno dopremu
robe od svog komitenta do određenog mjesta preuzimanja i obratno.
Osim toga, bitna je i njegova vještina snalaženja u prostoru za vrijeme
razmjene robe.
U definiranju pojmova međunarodne špedicije i međunarodnog
špeditera važne su tri legalne definicije tih pojmova.
-
Prva definicija.
Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju daje
definiciju međunarodnog otpremništva.
“Poduzeće upisano u registar za poslove međunarodnog
otpremništva može organizirati otpremu i dopremu robe u
međunarodnom prometu u svoje ime i po nalogu i za račun
komitenta te sklapati ugovore o prijevozu, utovaru, istovaru,
3
pretovaru, sortiranju, pakiranju, uskladištenju i osiguranju robe,
organizirati prijevoz različitim vrstama prijevoznih sredstava,
zastupati i obavljati poslove u vezi sa carinjenjem robe,
osiguranjem povlastica i refakcija od vozara, ispostaviti i
pribaviti transportne i druge dokumente te obavljati druge
poslove u vezi s otpremničkim uslugama u vanjskotrgovinskom
prometu.”
-
Druga definicija.
Zakon o obveznim odnosima (skr. ZOO) daje
legalnu definiciju otpremnika (špeditera).
“Ugovorom o otpremanju (špediciji – primj. R.Z.) obvezuje se
otpremnik (špediter – primj. R.Z.) da radi prijevoza određene
stvari sklapa u svoje ime i za račun nalogodavca ugovor o
prijevozu, i druge ugovore potrebne za izvršenje prijevoza te da
obavi ostale uobičajene poslove i radnje, a nalogodavac se
obvezuje da mu isplati određenu naknadu.
Ako je ugovorom predviđeno, otpremnik može sklopiti ugovor o
prijevozu i poduzimati druge pravne radnje u ime i za račun
nalogodavca”.
-
Treća definicija .
Opći uvjeti poslovanja međunarodnih
otpremnica Hrvatske sadrže definiciju otpremnika
(špeditera).
“Otpremnik (špediter – primj. – R.Z.) je organizator otpreme i
dopreme stvari svim prijevoznim sredstvima i na svim
prijevoznim putevima.
Ugovorom o otpremanju (špediciji – primj. – R.Z.) obvezuje
se otpremnik ( špediter – primj. – R.Z.) da radi prometa
određene stvari sklapa u svoje ime i za račun nalogodavca, u
ime i za račun nalogodavca, odnosno u svoje ime i za svoj
račun, ugovor o prijevozu i druge ugovore potrebne za
izvršenje prijevoza, te da obavlja ostale uobičajene poslove i
radnje, a nalogodavac se obvezuje da mu isplati određenu
naknadu.”
Na temelju prethodno navedenih definicija na današnjem stupnju
razvoja znanosti, proizvodnih snaga, proizvodnih i društvenih odnosa
mogu se s pravnoekonomskog stajališta determinirati pojmovi
međunarodne špedicije i međunarodnog špeditera.
4
3. Špediter se bavi isključivo organiziranjem otpreme i
dopreme robe. Njegov je dakle jedini zadatak da organizira
otpremu, dopremu ili provoz.
4. Špediter se bavi organiziranjem otpreme i dopreme robe
obrtimice, tj. u obliku stalnog zanimanja.
5. Špediter redovito obavlja samo organiziranje otpreme i dopreme
komitentove robe, ali ne i sam prijevoz robe. Špediter,
redovito je samo posrednik između osobe (komitenta,
nalogodavca) koja mu povjerava svoju robu na otpremu i vozara
koji obavlja sam prijevoz (brodara, željeznice, cestovnog
prijevoznika itd.).
6. Špediter organizira otpremu i dopremu robe. Pojam špedicije
ujedinjuje dakle organiziranje otpremanja robe koja se kreće u
odlaznom smjeru i dopremanja robe koja se kreće u dolaznom
smjeru. Špediter je prema tome, osoba koja organizira otpremu,
dopremu i provoz robe.
7. Špediter organizira otpremu i dopremu robe svojih komitenata,
dakle, tuđe, a ne svoje robe. Pod komitentom (nalogodavcem)
razumijeva se pravna ili fizička osoba koja špediteru
povjerava robu radi organizacije njene otpreme, dopreme ili
provoza.
8. Špediter organizira otpremu i dopremu robe, u pravilu pomoću
vozara.
Pod “vozarom” razumijeva se pravna ili fizička osoba koja
obrtimice ili povremeno uz naplatu cijene prijevozne usluge,
obavlja prijevoz robe vlastitim ili unajmljenim prijevoznim
sredstvima.
To može biti brodar i zračni prijevoznik.
9. Špediter obavlja i druge poslove koji su u vezi s organizacijom
otpreme, dopreme i provoza robe. To su različiti pravni, tehnički
i financijski poslovi.
6
