SVEUČILIŠTE U RIJECI
POMORSKI FAKULTET U RIJECI
Toni Radoslović
MAKROEKONOMSKA POLITIKA REPUBLIKE HRVATSKE
SEMINARSKI RAD
Rijeka, 2014.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
POMORSKI FAKULTET U RIJECI
MAKROEKONOMSKA POLITIKA REPUBLIKE HRVATSKE
Predmet:
Mentor:
Student: Toni Radoslović
Matični broj: 0112046272
Studij: Elektroničke i informatičke tehnologije u pomorstvu
Rijeka, siječanj 2014.
1
1.
UVOD
Globalizacija je proces koji utječe na sve aspekte života neke države. Njen se utjecaj očituje u
nestajanju granica među državama, kako u gospodarskoj razmjeni, tako i u
makroekonomskom području državne politike. U ovom će se radu tako dati definicija
makroekonomske politike i njeni osnovni instrumenti, te pojasniti makroekonomska politika
Republike Hrvatske, kroz povijest do današnjosti, s usmjeravanjem ka Europskoj uniji.
1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA
Temeljni problem istraživanja jest makroekonomska politika Republike Hrvatske. Taj
problem istraživanja zahtijeva analizu i istraživanje pojma makroekonomske politike,
njenih ciljeva, instrumenata, povijesti monetarne politike Republike Hrvatske i njenom
sadašnjem kretanju. Objekt istraživanja ovog rada jest upravo pojam makroekonomske
politike Republike Hrvatske. Prema navedenom problemu istraživanja moguće je postaviti
osnovnu radnu hipotezu: analizom navedenih objekata istraživanja i rezultatom koji
proizlazi iz istraživanja problema, bit će moguće donijeti zaključak o važnosti
makroekonomske politike u funkcioniranju države.
1.2. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA
Svrha i ciljevi ovog istraživačkog rada su povezani s postavljenim problemom i
predmetom istraživanja. Svrha ovog rada je istraživanje i analiza pojma makroekonomske
politike Republike Hrvatske, i uz njega vezanih definicija makroekonomske politike i
njenih ciljeva.
Cilj ovog rada jest dati znanstveno utemeljene odgovore na pitanja vezana za problem i
predmet istraživanja, kao što su:
-
Što je makroekonomska politika,
-
Koji su ciljevi makroekonomske politike,
-
Koji su instrumenti makroekonomske politike
-
Koja su razdoblja povijesti makroekonomske politike u Republici
Hrvatskoj,
2
-
Kakva je makroekonomska politika Republike Hrvatske u novije doba.
1.3. ZNANSTVENE METODE
Osobine istraživane problematike, te svrha i ciljevi ovog istraživanja zahtijevaju uporabu
slijedećih znanstvenih metoda: metode analize i sinteze, metoda promatranja, statističke
metode, metode indukcije i dedukcije, generalizacije i specijalizacije, apstrakcije i
konkretizacije, metoda kompilacije, te metoda deskripcije, odnosno teorije sustava.
1.4. STRUKTURA RADA
Rezultati istraživanja ovog rada pod naslovom MAKROEKONOMSKA POLITIKA
REPUBLIKE HRVATSKE sadržani su su u pet velikih cjelina koje se granaju na više
manjih cjelina.
Prva cjelina, UVOD, sastoji se od problema i predmeta istraživanja, svrha i ciljevi
istraživanja, znanstvenih metoda i strukture rada. Druga cjelina, MAKROEKONOMSKA
POLITIKA sastoji se od četiri manje cjeline: DEFINIRANJE MAKROEKONOMIJE,
DEFINIRANJE MAKROEKONOMSKE POLITIKE, CILJEVI MAKROEKONOMSKE
POLITIKE i INSTRUMENTI MAKROEKONOMSKE POLITIKE. Te cjeline daju
objašnjenje pojmova vezanih za makroekonomsku politiku općenito. Treća cjelina,
MAKROEKONOMSKA POLITIKA U REPUBLICI HRVATSKOJ, podijeljena je na
četiri podcjeline koje pobliže definiraju temu rada, a slijede: PREDTRANZICIJSKO
RAZDOBLJE , GOSPODARSKI RAST 1990. – 1997., MAKROEKONOMSKA
KRETANJA OD 1998. DO 2005. GODINE i MAKROEKONOMSKA KRETANJA OD
2006. DO 2012. GODINE . Te cjeline objašnjavaju nastanak i razvoj makroekonomske
politike u Republici Hrvatskoj. Peta cjelina, PREDVIĐANJE MAKROEKONOMSKIH
KRETANJA REPUBLIKE HRVATSKE, sastoji se od svije manje cjeline, ANALIZA
TRENUTNOG STANJA MAKROEKONOMSKIH KRETANJA i PREDVIĐANJE
MAKROEKONOMSKIH KRETANJA ZA 2014. I 2015. GODINU, a pšrikazuje nedavna
kretanja makroekonomske politike te predviđanja za budućnost, s obzirom na ulazak
Republike Hrvatske u Europsku uniju. Posljednja cjelina, ZAKLJUČAK, donosi
najvažnije zaključke autora bazirane na istraživanju i analizi predmeta i objekata
istraživanja.
4
makroekonomskih zbivanja u željenom pravcu, tj. državno-regulatornim ostvarivanjem
ciljeva makroekonomske stabilnosti i rasta u kratkom i dugom roku. Osnovne
makroekonomske teme u kratkom roku čine kratkotrajna kolebanja proizvodnje
zaposlenosti i cijena (što označavamo kao poslovni ciklusi), a u dugom roku dugoročni
trendovi u proizvodnji i životnom standardu (što označavamo kao ekonomski rast)
3
.
2.3. CILJEVI MAKROEKONOMSKE POLITIKE
Makroekonomski ciljevi su poželjna ekonomska stanja na društvenom nivou. Ovi ciljevi
istovremeno pokazuju ekonomsku efikasnost društva u cjelini. Među mnogobrojnim
varijablama koje makroekonomija mjeri i razmatra njihov međuodnos su: realni bruto
domaći proizvod (BDP), stopa nezaposlenosti, stopa inflacije, kamatna stopa i devizni
tečaj. Shodno tome kao najčešći makroekonomski ciljevi, koji ujedno služe i za mjerenje
makroekonomske aktivnosti, pojavljuju se
4
:
1. Visoki nivo nacionalne proizvodnje,
2. Visoka zaposlenost,
3. Stabilnost cijena,
4. Međunarodna razmjena.
Cilj makroekonomske politike svake zemlje je proizvodnja što većih količina dobara ili
usluga kako bi se zadovoljile stalno rastuće potrebe ljudi. Izražavanje ukupne količine
roba ili usluga moguće je jedino sabiranjem (agregiranjem) tržišnih vrijednosti svih
finalnih pojedinačnih roba/usluga. Najobuhvatnija mjera ukupne proizvodnje na nivou
makroekonomije jedne zemlje je bruto domaći proizvod (BDP). BDP je mjerilo tržišne
vrijednosti svih roba i usluga finalne tražnje proizvedenih u jednoj zemlji tokom jedne
godine, a izražava ga zbroj vrijednosti osobne potrošnje, bruto investicija, državnih
izdataka i neto izvoz. Izražen na ovaj način, BDP mjeri ukupni uspjeh ekonomije jedne
zemlje. Razlikujemo nominalni BDP i realni BDP, i potencijalni BDP i stvarni BDP
5
.
Još jedan od ciljeva makroekonomske politike je zaposlenost, koja se izražava kao
ostvarenje visoke zaposlenosti odnosno niske nezaposlenosti. Svako društvo želi u
3
Ibidem, str. 414.
4
Ibidem, str. 408.
5
Ibidem.
