E-učenje proširenje kompetencija nastavnika
Objavio Dragica Stanisic 24. april 2024.
Objavio Tik 02. mart 2015. Prijavi dokument
Reformni pravci i pokreti u pedagogiji krajem 19. i početkom 20. veka
Razredno-predmetno- časovni sistem u školstvu egzistira, kao čvrst pedagoški koncept već oko 350 godina. Unutrašnju strukturu toga sistema doradili su u 19. veku Herbart i Ziller.
U vreme tih 350 godina istorije razredno- predmetno-časovnog sistema mnogi su pedagozi ponudili svoje pedagoške koncepte za poboljšanje obrazovnog procesa, odnosno za utemeljenje takvog obrazovanja koji je bliži prirodi i potrebama deteta.
Da spomenemo tek učenja J. J. Rousseaua (1712-1778), zatim pokret za umetničko vaspitanje sredinom 19. veka, te reformnu pedagogiju i pokret “nove škole” u prvim decenijama 20. veka. U zamenu za knjiško školsko učenje Rousseau preporučuje orijentaciju na prirodu, slobodu i radno vaspitanje. Slobodno vaspitanje u prirodi i učenje putem rada (svaki učenik treba da upozna seljačke poslove i izuči koji zanat).
Protiv intelektualističke škole ustaje i Pestalozzi.
Njegova pedagogija orijentisana je na:
• razvoj glave (intelektualno vaspitanje),
• razvoj srca (moralno vaspitanje) i
• razvoj ruke (fizičko i radno vaspitanje).
Potreba skladnog vaspitanja deteta i njegovih snaga.
Nakon Pestalozzija i Frobel (1782-1852) upozorava na potrebu celovitog vaspitanja koje se može ostvarivati radom i igrom, a ne samo verbalnim poučavanjem i učenjem iz knjiga.
Osim spomenutih pokušaja da se razredno- predmetno-časovni sistem dopuni ili zameni drukčijim rešenjima, bilo je i pokušaja da se on učvrsti kao dominantan pedagoški koncept.
U proteklih 350 godina verojatno su Herbart i Ziller najviše učinili na konačnom definisanju unutrašnje strukture ovog sistema. Oni su svojim učenjem o formalnim stupnjevima (jasnoća, asocijacija, sustav i metoda) značajno pridoneli učvršćenju koncepta intelektualističke škole u kojoj se struktura nastavnog procesa i nastavnog časa izvodi isključivo prema modelu intelektualnog vaspitanja.
Već u 19. veku uočavamo prve pokušaje da se odstupi od koncepcije intelektualističke škole.
Svakako tu valja spomenuti pokret za umetničko vaspitanje sredinom 19. veka. Predstavnici toga pokreta (npr. A. Lichtvvark i F. Avenarius) traže da se u vaspitanju i školi posveti odgovarajuća pažnja i emocionalnom aspektu života te umetničkom vaspitanju.
Sredinom 19. veka (1859) otvorio je u Jasnoj Poljani u Rusiji L. N. Tolstoj školu za seljačku decu koja se smatra jednom od prvih alternativnih škola u istoriji školstva. Deci treba dati potpunu slobodu što se tiče dolaska u školu.Umesto jedinstvene konfekcijske državne škole za određenu kategoriju dece, Tolstoj osniva slobodnu školu u kojoj zagovara slobodno vaspitanje koje polazi od deteta. Umesto krute nastavne artikulacije kakvu su zagovarali Herbart i Ziller, Tolstoj nudi deci potpunu slobodu u pogledu dnevnog posećivanja nastave. Ta će se Tolstojeva ideja posle naći u konceptima nekih pedagoških rešenja reformne pedagogije i nove škole (npr. u Summerhillu, 1921).
U prvih trideset godina 20. veka javlja se u Evropi i Americi više pokušaja radikalnog preobražaja unutrašnje organizacije škole
Većina tih pokušaja utemeljena je kao celovit pedagoški projekt, a neki od njih održali su se i do danas kao modeli alternativnih ili slobodnih škola:
• Projekt metoda (Amerika, kraj 19. i početak 20. veka),
• Mannheimski sistem (Nemačka, 1900),
• Montessori-sistem (Italija, 1912),
• Freinetova škola (Francuska, 1919),
• Waldorfska škola (Nemačka, 1924),
• Dalton-plan (Amerika, Massachusetts, 1920),
• Winnetka-plan (Amerika, dvadesetih godina 20. veka),
• slobodni rad po grupama R. Cousineta (Francuska,1920-1940),
• individualizovana nastava u Mailu (Švajcarska, 1928).
Umesto krutog razredno-predmetno-časovnog sistema ponudio je J. Dewey krajem 19. veka učenje uz projektnu nastavu.
Sickinger u Mannheimu formira odeljenja dece prema sposobnostima i školskom uspehu.
Maria Montessori preporučuje metodu s naglašenim individualnim radom na raznovrsnim materijalima
Freinet propagira učenje u prirodi ili na prirodnim izvorima bez obaveznih udžbenika. Udžbenike izrađuju deca uz pomoć učitelja.
Tu je ideju ugradio u temelje svoje škole R. Steiner koji u Stuttgartu osniva waldorfsku školu u kojoj umesto predmeta deca po epohama (tri do četiri nedelje) celovito proučavaju prirodne i društvene pojave. U Steinerovoj školi, kao i u mnogim drugim projektima s početka 20. veka, izostaju kruti nastavni programi te numeričko ocenjivanje.
Objavio Dragica Stanisic 24. april 2024.
Objavio Emina.dragolj 15. april 2024.
Objavio ivanicaa7822 25. mart 2024.
Objavio Dijana994 25. april 2024.
Objavio mitrovicm993 24. april 2024.
Objavio Dragica Stanisic 24. april 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.