Seminarski rad
SLUČAJEVI SUKOBA NADLEŽNOSTI
Upravno procesno pravo
4
1. Pojam nadležnosti
Član 1. Zakona u upravnom postupku Bosne i Hercegovine, Zakona o upravnom
postupku Federacije Bosne i Hercegovine, Zakona o opštem upravnom postupku
Republike Srpske i Zakona o upravnom postupku Brčko distrikta Bosne i
Hercegovine navodi lica i subjekte koji su u svom radu, odnosno obavljanju svoje
djelatnosti, dužni primijenjivati svaki od ovih zakona pojedinačno. S tim u vezi, postoji
veliki broj upravnih materija i upravnih stvari koje u upravnom postupku rješava,
također veliki broj, upravnih i drugih državnih organa, kao i institucija sa javnim
ovlaštenjima.
Međutim, svaki od tih organa ne može rješavati bilo koju upravnu stvar iz bilo koje
oblasti. Upravo taj razlog nas dovodi do pitanja nadležnosti. To pitanje je neophodno
rješiti zakonskom regulativom, odnosno zakonom urediti koji su organi ili institucije sa
javnim ovlaštenjima ovlašteni i dužni da rješavaju pojedine upravne stvari, s obzirom
na njihovu prirodu i druge osobine, s obzirom na ustavno uređenje naše zemlje, kao i
s obzirom na političko-teritorijalu podjelu i stepen demokratizacije.
„Nadležnost je ovlašćenje i dužnost, odnosno pravo i dužnost jednog određenog
organa (organa uprave, drugog državnog organa; institucije sa javnim ovlašćenjem)
da riješi određenu upravnu stvar. Prema tome, odrediti nadležnost jednog organa
znači utvrditi koji je organ pozvan da riješi konkretnu upravnu stvar. Pod organom koji
vodi postupak podrazumijevaju se ne samo državni organi, već i institucije sa javnim
ovlašćenjem (čl. 17 ZUP-a).“
1
„Tako M. Rađenović definira djelokrug kao „pojam koji je širi od nadležnosti, budući
da se njime na jedan uopšten način utvrđuju svi poslovi i zadaci koji predstavljaju
djelatnost pojedinih organa, u svrhu horizontalnog razgraničenja tih poslova i
zadataka (upravnih i drugih) između organa uprave istog teritorijalnog nivoa. Za
razliku od djelokruga nadležnost podrazumijeva bliže i podrobnije određivanje
djelatnosti pojedinih organa, tj. pregnantno opisivanje njihovih poslova, dakle, u
najtananijem, najdubljem smislu te riječi.“
2
Nadležnost, dakle, ima veliki značaj. Značaj nadležnosti se ogleda u tome što se
nadležnost, tj. ovlaštenje za postupanje, organa uprave odnosno službe za upravu ili
institucije koja raspolaže javnim ovlaštenjima određuje u svakom konkretnom slučaju
i za svaku konkretnu, pojedinačnu situaciju, tj. upravnu stvar.
Nadležnost je od posebnog značaja u upravnom postupku jer nepoštivanje odredbi o
stvarnoj i mjesnoj nadležnosti stvara stanje nesigurnosti i kod organa koji o tome
1
Kamarić, prof. dr. Mustafa i Festić, prof. dr. Ibrahim, Upravno pravo-opšti dio, treće, izmijenjeno
izdanje, Sarajevo, 2004. godine, 275. strana;
2
Đelmo, prof. dr. Zenaid, Upravno procesno pravo, Fakultet za javnu upravu Sarajevo, Sarajevo,
2008. godine, 35. strana;
5
odlučuju i kod stranaka, uslijed čega dolazi do odugovlačenja postupka i drugih
neugodnosti.
Nadležnost je pravo i obaveza onoga ko rješava upravnu stvar. To znači da nijedan
drugi organ ne može biti nadležan za rješavanje upravne stvari za koju je ovlašćen
neki drugi organ. Također, i suprotno od toga, nadležni organ neće rješavati upravnu
stvar za koju je nenadležan. Pitanje nadležnosti se uvijek rješava zakonom ili nekim
drugim pravnim propisom, koji je donesen na osnovu zakona.
Osim za postupanje organa, nadležnost je izuzetno važna i za stranku koja radi
zaštite svojih prava odnosno zaštite pravnih interesa učestvuje u postupku, zbog
same činjenice, da u skladu s nadležnošću stranka saznaje kojem će se organu
obratiti radi ostvarivanja nekog prava ili zaštite pravnih interesa prilikom rješavanja
upravne stvari.
1.1.
Vrste nadležnosti
Budući da su upravne stvari složene prirode, određivanje nadležnosti za njihovo
rješavanje je, u skladu s tim, također složeno. Propisivanje nadležnosti je utvrđeno
kao raspodjela upravnih poslova između više organa, tako da svaki posao pokriva
neki organ. S tim u vezi, postoje i različite vrste nadležnosti.
Kako bi se riješilo pitanje kako će se stvari razdijeliti na upravne i druge, odnosno
pitanje određivanja organa koji je dužan postupati po zakonima o upravnom
postupku primijenjuju se tri kriterijuma određivanja nadležnosti.
Prema prvom kriterijumu kao osnov za utvrđivanje nadležnosti se uzima priroda
upravne stvari, odnosno stvarni momenat, pa se zbog toga ova vrsta nadležnosti
naziva stvarna nadležnost. Ona podrazumijeva da u skladu sa zakonom ili na zakonu
zasnovanom propisu postoji pravo i dužnost organa da rješava određene upravne
stvari i da pri rješavanju isključi druge organe iz istog.
Prema drugom kriterijumu kao osnov za utvrđivanje nadležnosti se uzima mjesto,
donosno teritorija za koju je upravna stvar vezana, te se na osnovu toga ova vrsta
nadležnosti naziva mjesnom nadležnosti. Prema ovom kriterijumu, određivanje
organa koji će riješiti upravnu stvar se vrši na osnovu teritorija političko-teritorijalne
zajednice za koju je pdređeni organ osnovan.
Prema trećem kriterijumu kao osnov za utvrđivanje nadležnosti se uzimaju funkcije
koje se organu dodijeljuju. Ova vrsta nadležnosti postoji kada jedan organ, odnosno
službeno lice u organu, nije ovlašteno ni dužno vršiti određenu radnju u upravnom
postupku jer mu takva funkcija nije propisana.
Na osnovu gore navedenog, razlikujemo:
1. stvarnu nadležnost,
