Predmet: Plivanje i sportovi na vodi
Tema: Delfin stil
(seminarski rad)
Mentor: prof.dr. Miladin Jovanivić Student: Žan Anđić
Banja Luka, Juli, 2014.
1
1. Historija plivanja – razvoj tehnike delfin
Iz historije je poznato da je čovjek od davnina koristio različite tehnike plivanja kao
način prelaska vodenih prepreka. Zanimljivo je da većina sisavaca ne mora posebno učiti
plivati, te da je čovjek jedno od rijetkih bića koje mora plivanje „učiti“!.
Razlog je u tome što većina životinja u vodi jednostavno ponavlja pokret kretanja s
kopna (hod), te na taj način pliva, kao što to radi na primjer pas. Čovjek s druge strane ne
može ponoviti svoj uspravni hod u vodi, već mora naučiti koristiti se i rukama, te pravilno
disati. Ipak, poznato je da vrlo mala djeca gotovo instinktivno znaju plivati.
Plivanje je poznato od davnina ali tek na mozaicima ranih istočnih civilizacija nailazimo
na njegove prve predstave. Vještinu plivanja poznavali su stari Asirci i Egipćani. Grci su
pridavali pažnju plivanju kao dijelu općeg obrazovanja (poznata je izreka
"sramota, ne znaš ni
pisati ni plivati"
) dok su Rimljani plivanje smatrali vojničkom vještinom.
Prvo pisano djelo o plivanju potječe iz 1538. godine na latinskom jeziku. Od tada pa do
kraja 18. vijeka slijede mnoga djela o plivanju i njegovom značaju u tjelesnom odgoju. Prvo
plivačko društvo nastalo je u Upsali (Švedska) 1796. godine., a polovinom 19. vijeka
započinju i prva natjecanja i dolazi do razvoja plivačkih stilova.
Kao sport plivanje je u programu Olimpijskih igara od prvih modernih igara 1896.
godine u Ateni, što govori da je plivanje kao sport već tada bio itekako razvijeno. Nastupalo
se u disciplinama na 100 m i 1500 m slobodnim stilom za muškarce.
Tehnika delfin plivanja datira još iz 50-ih godina XX vijeka, iako je kroz svoju evoluciju
doživjela najviše promjena (iz leptira i delfin). Po mnogim stručnjacima, a i po gledaocima
delfin se smatra najatraktivnijom tehnikom plivanja. Delfin je najmlađa plivačka disciplina,
veoma atraktivna i omiljena među omladinom. Tehnika je dobila svoj naziv po ribi delfin jer
talasasto kretanje tijela plivača (delfinaša), neprestano izlaženje iz vode i zaranjanje podsjeća
na skokovito kretanje delfina kroz vodu. Nema veliku praktičnu primjenu, ali ima velik
utjecaj na organizam plivača, te se koristi kao vježba opće fizičkog karaktera ili u terapeutske
svrhe.
Tehnika delfina razvila se iz leptira – butterfly. Prvobitni naziv ove tehnike dolazi od
sličnosti rada ruku sa kretanjem leptirovih krila, a leptir se razvio iz prsnog plivanja (plivači
su uvidjeli da je ono efikasnije i racionalnije kada se ruke na novi zaveslaj vračaju kroz
vazduh), odnosno prsni stil i delfin stil su se paralelno razvijali utičući jedna na drugu. Leptir
se javlja tridesetih godina prošlog vijeka, te već 1936. Na Olimpijskim igrama u Berlinu ovaj
stil plivanja primjenjuje američki plivač Higins. Tokom takmičenja izdvajali se se plivači koji
su koristili ovu tehniku i oni koji su koristili klasičnu tehniku prsnog plivanja, sve dok 1952.
FINA nije donijela odluku o odvajanju prsnog plivanja od leptira. Pravila dozvoljavaju da se
pri plivanju, pored polukružnog udarca, može koristiti sunožni vertikalni pokret nogama gore
– dolje što podsjeća na pokret delfinovog repa te otud potječe naziv delfin.
2
Mađar Tumpek prvi je plivač koji je postavio svjetski rekord na dionici 100m (1,04;3
min) gnjurajućom tehnikom plivanja delfinom, velikih amplituda pokreta udova i tijela, što je
izazivalo pojavu velikih čeonih otpora. Korištena je troudarna nezavisna i naizmjenična
koordinacija, a u daljem razvoju delfina dolazi do uspostavljanja sinhronizacije rada nogu i
ruku, izvođenja pokreta sa manjim amplitudama, smanjenje dubine zagnjurivanja, kraćeg
zadržavanja ruku u uzručenju.
Slika 1 - Delfin stil
