Dubrovačka republika

Vanjska politika i sposobnost diplomacije imale su presudnu ulogu za opstanak i razvitak Dubrovačke Republike tijekom više od četiri i pol stoljeća. U cijelom tom razdoblju Dubrovačka Republika posjeduje vanjskopolitički suverenitet koji se manifestira u njezinoj samostalnosti u odlučivanju o odnosima s drugim državama, uključujući i priznavanje drugih država, u samostalnosti u sklapanju međunarodnih ugovora, u samostalnosti u uspostavi i održavanju diplomatskih i konzularnih odnosa. Pravovremeno uočivši prednosti svoga geopolitičkog položaja i prihvativši pomorsku orijentaciju, Dubrovčani su razvili brojne međunarodne političke i trgovinske odnose, kako sa zemljama u svojem kopnenom zaleđu tako i sa zemljama Mediterana, pa i šire. Takve geopolitičke i druge relevantne značajke Dubrovčani su znali mudro i vješto procjenjivati i koristiti u obrani svoje neovisnosti i suverenosti te gospodarskog razvitka, služeći se pritom gotovo isključivo diplomatskim sredstvima i diplomatskom vještinom. Dubrovačka vanjska politika temeljila se na načelu održanja neutralnosti u međunarodnim sukobima, kao i na isticanju svoga položaja kao posljednje kršćanske enklave u jugoistočnoj Europi.