Glagolske imenice

GLAGOLSKE IMENICE

Glagolske imenice , kao što im i sam naziv kaže, su motivisane glagolima, a označavaju vršenje glagolske radnje (čuvanje, berba) ili rezultat svršene radnje (obećanje, pobjeda).

Odnosno, glagolske imenice su izvedene imenice čija je motivna riječ glagol, a označavaju isto što i infinitiv glagola – radnje, stanja ili zbivanja.

Većina glagolskih imenica motivisana je glagolskim pridjevom trpnim i redovno od nesvršenih glagola:
ljubljen – ljubljenje,
pjevan – pjevanje,
rjeđe od svršenih glagola:
obećan – obećanje,
uskrsnut – uskrsnuće.

U tvorbenoj analizi iz njih možemo uočiti jotovanu osnovu i sufiks –e (čuvanj-e, oranj-e, ganuć-e, ulegnuć-e), a to znači da se pri tvorbi glagolskih imenica sufiksom –e javljaju alternacije n/nj (čuvan – čuvanje, oran – oranje) i t/ć (ganut – ganuće, ulegnut – ulegnuće).

Glagolske imenice čije su motivne riječi prelazni (tranzitivni) glagoli, koji u svojoj promjeni imaju oblike glagolskog trpnog pridjeva na –n i –t. One nastaju po modelu:
[čitati] čitan– + – ‘e > [čitanj –e >] čitanje,
[raspeti] raspet– + –’e > [raspeć –e >] raspeće,

tj. vezom osnove uzete od trpnog pridjeva motivnog glagola i sufiksa –e ispred kojeg je jotovani alomorf tvorbene osnove (čitan, –a, –o: čitanj–e, –a, –u, –em …; raspet, –a, –o: raspeć–e, –a, –u, –em …).