Javne politike

DEFINIRANJE POLICY PROBLEMA
Definirati problem znači ocrtati razliku između onog gdje smo i onoga kuda želimo stići. Racionalni odlučitelj mora učiniti upravo to: odrediti svoje ishodište i buduće ciljeve birajući alternative za dolazak do cilja.
Policy-analitičar će rijetko sam odabirati problem analize. Najčešće će mu on biti zadan. Potrebno pokazati:
opseg problema (koliko ljudi je zahvaćeno, koliki su troškovi…)
proširenost i raspored u zajednici (nacionalni ili lokalni problem, gdje je njegov intenzitet najveći…)
vremenske pokazatelje (koliko, dugo traje, cikličan ili ne, koliko bi mogao još trajati ako se ništa ne poduzme…)

Prilikom definiranja problema provjeravaju se dvije početne vrijednosti.
Efikasnost – relativno jednostavan pristup u kojemu se u omjer stavljaju uložena sredstva i dobiveni rezultati, potrebno je postići što veći output uz što manji input.
Pravednost – kada je pravednost dominantna vrijednost u policy problemu bit će vjerovatno potrebna državna regulativa i intervencija. Takva intervencija je usmjerena na redistribuciju poželjnih vrijednosti u društvu.
Sljedeći korak je lociranje problema u prostoru i vremenu – kakva je povezanost tog problema s drugim područjima? Utiču li promjene na tim područjima i na naš problem?

Glavna pitanja pri definiranju problema:
Koliko je ljudi obuhvaćeno problemom?
Koliki su troškovi po posmatranoj jedinici?
S kolikim se sredstvima raspolaze?
Ima li prostora za proširenje ili je potrebno smanjenje?
Kakva je politička slika problema? Itd.
Glavno pravilo je RAZMIŠLJAJ! Najvjerovatnije analitičar zna o problemu mnogo više nego to na prvi pogled izgleda.

ETIČKA PRAVILA STRUKE
Policy prijedlozi trebaju maksimizirati zadane ciljeve,
Rješenja ne smiju pomoći grupama čiji su ciljevi nezakoniti,
Nastojati osigurati pravednost distribucije poželjnih vrijednosti u društvu,
Uzeti u obzir posljedice I nepredviđene troškove.