Odlomak

UVOD
Nuklearna medicina se koristi da bi dijagnozirala, nadgledala i tretirala bolest. Ispitivanja nuklearnom medicinom pokazuju kako ćelije ili organi funkcionišu, kako koriste energiju, dok u nekim slučajevima pokazuju veličinu i oblik.
Ispitivanja nuklearnom medicinom često identifikuju problem u ranoj fazi bolesti. Rani pronalazak bolesti pomaže da tretman bude što uspješniji.
Pri dijagnoziranju bolesti nuklearna medicina koristi veoma malu količinu radioaktivnih materija. Ove radioaktivne materije, nekada zvane radioaktivni obilježivači (tracers), emituju energiju u formi gama zraka.
Gama zraci su kao rendgenski zraci i mogu se očitati specijalnom vrstom gama kamere. Radioaktivni obilježivač je dizajniran da ide do određenih organa, kostiju ili tkiva.
Nuklearna je medicina odjel na kojem se koriste radioizotopi, najčešće u neinvazivnim dijagnostičkim postup¬cima. U praksi, nuklearna medicina postoji tek nekih pedesetak godina i vrlo se brzo razvija kao moderna neinvazivna dijagnostička grana u medicini.
1. ŠTA JE RADIOAKTIVNOST, A ŠTA RADIOAKTIVNI IZOTOPI?

Prije nego što počnemo govoriti o primjeni radioaktivnih izotopa u nuklearnoj medicini, o nuklearnoj medicini uopšte i njenom značaju za ljudski organizam, potrebno je definisati radioaktivnost. Radioaktivnost je otkrio 1896. godine, francuski naučnik Henri Becquerel dok je radio na fosforoscentnim materijalima. To je spontano emitiranje alfa-čestica i beta-čestica iz tvari, često praćeno i emisijom gama elektromagnetskih talasa, pri čemu hemijski elementi prelaze iz jednih u druge te se oslobađa energija u obliku kinetičke energije emitiranih čestica ili energije elektromagnetskih talasa.
Slika 1 – Alfa-čestice su ustvari ioni helija ili samo atomska jezgra helija Slika 2 – Beta-čestice su ustvari
elektroni velikih brzina

Radioaktivnost je spontani proces u kojem se atomsko jezgro, emitujući jednu ili više čestica ili kvanata elektromagnetnog zračenja, preobražava u drugo jezgro. Prvobitno nije bila poznata priroda zračenja nego se zbirno govorilo o radijaciji pa je ova pojava “raspada” jezgra nazvana radioaktivnost, a jezgra koja emituju čestice ili zračenje radioaktivna jezgra ili, ispravnije radioaktivni izotopi.

Slika 3 – Gama-zračenje odgovara kratkovalnom
rendgenskom zračenju

Radioaktivni izotopi imaju mnoge značajne primjene, uključujući praćenje bioloških procesa u ljudskom tijelu za potrebe dijagnostike, očuvanje hrane u teglama ubijanjem bakterija i određivanje starosti geoloških nalaza bazirano na procjenama o brzini raspada izotopa. Od ovih primjena, pa do upotrebe nuklearne energije.
Radioaktivni izotopi (radionuklidi, radiofarmaci) koji se primjenjuju u ispitivanjima, daju se u tako malim količinama da ne utiču na fiziološke procese u organizmu i minimalno zrače pacijenta. Zahvaljujući tim činjenicama posebna pažnja, posvećena je pedijatrijskoj nuklearnoj medicini, naročito u oblasti nefro-urologije, tj. praćenju morfoloških i funkcionalnih poremećaja kod djece sa infekcijama urinarnog trakta i vezikoureteralnim refluksom.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Fizika

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari