Propaganda kao sredstvo međunarodnog komuniciranja

Cijela ljudska povijest je, između ostalog , i kompleksan proces međusobnog uticaja, pokušaj nametanja vlastitih interesa, legitimiranje svojih privilegija, sistemski pokušaj ostvarivanja određenih ciljeva. U tom procesu bitan je i nezaobilazan činilac pokušaj uticaja i kontrole ponašanja drugih i stvaranje pretpostavki koje će osigurati lakše postizanje željenih ciljeva. Pokušaj konrole ponašanja drugih, koliko god to neugodno izgledalo i budilo asocijaciju na totalitarna društva i poretke, po svemu sudeći jeste konstanta ljudskih odnosa. Ako pojmu kontrole pristupimo vrlo široko, on svakako zahvata i cjelokupan proces odgoja i obrazovanja, drugim riječima-socijalizacije, prilagođavanja, kao pretpostavke zajedničkog života i opstanka. Makijavelistički pristup, po kojemu cilj opravdava sredstva, uz sve savremene promjene u etičkim kriterijima, upravo je u savremenoj propagandi našao svoj puni izraz.
Može li se, međutim, svaki oblik uticaja na druge, svaki pokušaj usmjeravanja i kontrolisanja ponašanja, razumjeti kao propagandna aktivnost? Mogući su različiti odgovori, u zavisnosti od toga do koje mjere želimo značenje propagande jednoznačno odrediti prema nekim drugim kategorijama i procesima.