E-učenje proširenje kompetencija nastavnika
Objavio Dragica Stanisic 24. april 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Pedagogija
Objavio studenti.rs 09. decembar 2019. Prijavi dokument
UVOD
Socijalizacija predstavlja složen, celoživotni proces promena, kojima se deca i odrasle osobe u interakciji sa socijalnom sredinom razvijaju, oblikuju, prilagođavaju i uče socijalno važne oblike ponašanja (mišljenje, percepciju, shvatanja i stavove, vrednosti, jezik, običaje…) društva u kome žive, kako bi se što bolje integrisali u sredinu u kojoj se nalaze. Ovaj proces menja i oblikuje karakteristike pojedinca i njegovo ponašanje. Njemu su podvrgnuti načini izražavanja i zadovoljavanja bioloških i društvenih potreba, kao i mnogi složeni oblici socijalnog ponašanja. Socijalne potrebe nastaju i diferenciraju se tokom rane socijalizacije. Znači, iako je socijalizacija proces koji traje ceo život, najvećim delom se odigrava u detinjstvu i mladosti. Termin socijalizacija je tradicionalni naziv za socijalni razvoj. Razvoj čoveka uključuje različite aspekte promena: maturaciju, psihički razvoj i socijalni razvoj.
Rane godine života deteta su ključne u postavljanu temelja za njegov dalji razvoj. Od vremena začeća pa do prvog dana škole, razvoj teče i prolazi kroz različite biološke i socijalne forme. U pitanju je period u kojem se mozak još uvek intenzivno razvija, a deca stiču sposobnost da govore, misle, uče… Razvoj socijalnih i emocionalnih veština omogućava deci da uče od svojih vaspitača (odraslih), da sklapaju prijateljstva, da izraze svoje misli i osećanja, i da se uspešno nose sa frustracijom. Ove veštine ipak, za uzvrat, direktno utiču na kognitivna dostignuća deteta i njegovu sposobnost ovladavanja ranom pismenošću, matematikom i jezičkim veštinama.
U prvim godinama života deca naglo razvijaju socijalne i emocionalne kapacitete koji treba da ih pripreme i osposobe da budu samouvereni, da imaju poverenja, da budu empatični, intelektualno radoznali, sposobni da ovladaju jezikom i komunikacijama. To konkretno znači da se očekuje da dete razvije sledeće sposobnosti:
– iskustvo, upravljanje i izražavanje čitavog spektra pozitivnih i negativnih emocija;
– razvijanje bliskih, zadovoljavajućih odnosa sa drugom decom i odraslima;
– aktivno istraživanje svoje okoline i učenje (Cohen et al., 2005).
U ranom detinjstvu na socijalni i emocionalni razvoj utiču biologija/nasleđe, veze i odnosi sa drugima i životna sredina. Biologija se odnosi pre svega na ono sa čim se dete rađa, kao što su njegov ili njen genetski potencijal. Veze i odnosi usmereni su na uspostavljanje interperosnalnih veza sa značajnim ljudima u detetovom životu, dok se pod životnom sredinom podrazumeva mesto gde dete provodi svoje vreme, poput kuće, institucije ranog vaspitanja i obrazovanja ili neko drugo okruženje gde dete stiče iskustva koja se mogu kretati od pozitivnih pa do krajnje neprijateljskih. U ranom detinjstvu socijalni i emocionalni razvoj su usko vezani za svaku drugu oblast rasta i razvoja deteta (fizičkog rasta i razvoja, razvoja komunikacije i jezičkih veština, razvoja kognitivnih veština kao i uspostavljanja ranih veza i odnosa). Ukoliko je detetu uskraćena mogućnost da na vreme i na adekvatan način razvija svoje socio-emocionalne potencijale ono može biti pod većim rizikom od školskog neuspeha, maloletničke delikvencije kao i raznih drugih problema kasnije u životu. Upravo je ovo razlog zbog kojeg se socio-emocionalnom razvoju pridaje posebna pažnja u institucijama vaspitni-obrazovnog karaktera. Od njega direktno zavise kako akedmska postignuća deteta tako i njegova samoaktuelizacija, životne vrednosti i stavovi. (prema Petrović, 2006).
Prikladan socijalni razvoj zahteva poznavanje i razumevanje normi, pravila i vrednosti zajednice iz koje dete potiče i u kojoj živi, kao i ovladavanje umećima koja su potrebna za delotvornu interakciju unutar te zajednice. Da li će i u kojoj meri dete postati socijalno kompetentno zavisi direktno od njegove sposobnosti regulacije emocija, poznavanja i razumevanja okoline, socijalnim veštinama te njegovoj sposobnosti da se ponaša u skladu sa tim spoznajama. Osnovne socijalne veštine čine veštine slušanja, lepog i odvažnog govora, traženja pomoći i naklonosti od drugih, veštine postavljanja pitanja, čekanje na red i uključivanje u igru, prikladno praćenje uputstava, traženje prijatelja za igru i pružanje pomoći drugima. Socijalno kompetentno dete može iskoristiti podsticaje iz okoline kao i svoje lične, i postići dobre razvojne rezultate koji omogućavaju zadovoljavajuće i kompetentno učestvovanje u zajednici kojoj dete pripada. (prema Brajša- Ţganec, 2003).
UTICAJ RODITELJA, VRŠNJAKA I IGARA NA SOCIJALNI RAZVOJ DECE
Deca treba da nauče da komuniciraju sa svojim vršnjacima i odraslima na društveno prihvatljiv način, što će im omogućiti da formiraju zdrave međuljudske odnose i naučiti ih da se uklope u različite socijalne situacije. Interakcije roditelja sa decom predstavljaju gradivne blokove za zdrav socijalni razvoj.
Kada predškolsko dete ovlada jezikom, društveni razvoj počinje da igra važnu ulogu u njegovom životu, jer tada ono počinje da se „bavi“ ljudima koji ga okružuju, a prijateljstva postaju sve važnija. Deca predškolskog uzrasta se najčešće igraju sa istopolnim prijateljima i počinju da formiraju „najbolji prijatelj“ veze sa određenim vršnjacima.
Objavio Dragica Stanisic 24. april 2024.
Objavio Emina.dragolj 15. april 2024.
Objavio ivanicaa7822 25. mart 2024.
Objavio Dijana994 25. april 2024.
Objavio goja91 24. april 2024.
Objavio seminar444 24. april 2024.
Objavio Dijana994 25. april 2024.
Objavio mitrovicm993 24. april 2024.
Objavio Dragica Stanisic 24. april 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.