Telekomunikacijski promet

1. UVOD
Oduvijek su ljudi imali potrebu putovati, komunicirati jedni s drugima, upućivati i primati poruke, razmjenjivati pisma i dokumente, slati razne pošiljke i novac.
Tokom historije oblici komuniciranja među ljudima i načini prenošenja poruka razvijali su se od najjednostavnijih i najprimitivnijih formi u najstarijim vremenima (dimni signali, usmene poruke, …) do najsavremenijih metoda komuniciranja, početkom 3. milenija (Internet).
Od glasnika koji su prenosili poruke s jednog mjesta na drugo, do savremenih načina prenošenja poruka, ljudski rod je koristio bezbroj metoda i tehnika komuniciranja među ljudima najbolji pokazatelj ciilizacijskog napretka jedne zajednice.
Svaki prijenos, prijem ili odašiljanje znakova, zvukova, signala, slika, pismenoga teksta ili priopćenja bilo koje vrste putem žičnih, svjetlosnih, radijskih ili drugih elektromagnetskih sistema, jesu bitna obilježja telekomunikacijskog prometa. Temeljne osobine telekoinunikacijskog prometa su: brzina, stalnost (kontinuiranost), redovitost, javnost (svima je ornogućeno korištenje), naplativnost i sigurnost (za provedbu usluga odgovoran je njihov izvršitelj, pružatelj, davatelj usluga, telekom).
Sredstva za rad, odnosno telekomunikacijska infrastruktura i suprastruktura, kao elementi proizvodnje telekomunikacijskih usluga, visoko su sofisticirani, a moraju biti kompatibilne i komplementarne s infrastrukturama i suprastrukturama svih, ili bar većine, telekomunikacijskih sistema, kontinentalnih i svjetskog sistema. Samo visokoobrazovani, osposobijeni, iskusni, specijalizirani i motivirani telekomunikacijski stručnjaci, te kreativni i operativni menageri mogu efikasno i efektivno proizvoditi raznovrsne telekomunikacijske usluge.

 
2.ŠTA OBUHVATA PODSISTEM TELEKOMUNIKACIJSKOG PROMETA?

Podsistem telekomnikacijskog prometa kao dio jednog složenog dinamičkog sistema, čija  je funkcija prenošenje vijesti, informacija i podataka (telefonske, telegrafske i data usluge, te različite usluge prijenosa slika, npr. telefax, videotekst i druge), može se razmatrati sa više stajališta.
Tako se u razmatranju podsistema telekomunikacijskog prometa uočava njegova povezanost sa okruženjem. Ona se očituje kao tehnička, tehnološka, organizacijska i ekonomska. Ta povezanost mora biti sinhronizirana u području djelovanja, a njen osnovni cilj je zadovoljavanje različitih kriterija. Osim toga, postoji podjela prema vrstama usluga, područjima na kojima se telekomunikacijski promet odvija, prema korisnicima prometnih usluga i sredstvima kojima se prenose.
Telekomunikacijski promet može se podijeliti na:
•    telefoniju,
•    telegrafiju (teleks),
•    prijenos podataka,
•    telefaks,
•    elektroničku poštu,
•    pokretnu telefoniju (mobitel i GSM) te niz manjih oblika telekomunikacija .

Podsistem telekomunikacijskog prometa se dijeli na dva područja djelovanja:
•    pružanje telekomunikacijskih usluga
•    finansiranje, izgradnja i održavanje telekomunikacijske infrastrukture.

Intenzivni tazvoj telekomunikacijskog prometa postavlja pred telekomunikacijske organizacije sve složenije zahtjeve, koji se ogledaju u digitalizaciji i integraciji telekomunikacijske tehnike (komutacija, transmisija, terminali) uz primjenu PCM tehnologije. Na taj način će se realizirati integralna digitalna mreža-IDN (Integrated Digital Network) i ISDN-digitalna mreža sa integrisanim službama (Integrated Services of Digital Network).