Testiranja i mjerenja za procjenu drzanja tijela

Godine 1762. Ruso je konstatovao da se od odraslog čovjeka dijete iznimno razlikuje u smislu građe tijela, funkcije unutrašnjih organa, pa sve do načina reakcije i posmatranja uže i šire okoline u kojoj živi, raste i razvija se, te da se dijete mora detaljno izučiti prije nego što se počne vaspitavati.
U vrijeme biološkog razvoja, u svakom trenutku postoji opasnost od uticaja štetnih činilaca po razvoj djeteta, koji mogu dovesti do različitih strukturalnih i funkcionalnih poremećaja u organizmu. Ti poremećaji se najčešće manifestuju na lokomotornom aparatu, koji u težoj formi mogu da dovedu do potpunog poremećaja funkcijonisanja ljudskog organizma. Pravovremeno poduzimanje preventivnih mjera praćenja, posmatranja i uočavanja bilo kakvih promjena u psihomotoričkom razvoju djeteta predstavlja osnovni vid borbe protiv nastanka tjelesnih deformiteta i ostalih posturalnih poremećaja. Da bi to sve bilo ostvarivo, potrebno je prvenstveno postaviti standard i definiciju isprvnog držanja tijela.

“Pravilno držanje tijela predstavlja specifičnu sposobnost i naviku držanja tijela u vertikalnom i ravnotežnom položaju u kojem su pravilno raspoređeni dijelovi tijela, a da se pritom svi fiziološki procesi mogu pravilno i nesmetano izvoditi.” predstavlja definiciju sa medicinskog i pedagoškog aspekta.